Naša so iz Mrtvog mora
Nedavno, kupujući u Merkatoru, sadašnjem Konzumu, primijetio sam primamljivo pakovanje soli sa natpisom Naša so. Odmah mi je na um pao naš ministar poljoprivrede Jerko Lijanović i njegova famozna reklama Kupujte naše.
Srce mi je naraslo kao fudbalska lopta, pa sam bez ikakvog razmišljanja Našu so ubacio u kolica sa ostalim artiklima. Kad sam stigao kući i pažljivo pogledao Našu so, bio sam nemalo iznenađen i povrijeđen. Naša so je proizvedena u Beogradu, uvoznik je iz Bijeljine, a na moje zaprepaštenje porijeklo sirovine je Izrael – Mrtvo more.
Kakvi li su trikovi i putevi pomoću kojih je so iz Mrtvog mora stigla u Sarajevo pored tuzlanske solane i primorskih solana u Stonu, na Pagu i Ulcinju.
Čak i u slučaju da su Izraelci dali so Beograđanima na poklon, ova sirovina ne bi mogla podnijeti niti transportne troškove, a kamoli troškove proizvodnje, zarade i distribucije. Kao dokaz ja čuvam pakovanje Naše soli.
Voda iz Hrvatske, ledeni čajevi iz Vojvodine a kruške iz Južne Afrike
Slično se dešava i sa mnogim drugim proizvodima. Uzeću za primjer samo tri: vodu, ledene čajeve i kruške.
U neposrednoj blizini nekoliko velikih prodajnih lanaca nalazi se flaširnica vodeKap koja ne radi već godinama, jer ne može, kao ni mnoge druge domaće vode, doći na police trgovačkih lanaca, od Jane i sličnih. Kupujući u Konzumu na Ilidži, bio sam žedan i u kolica sam ubacio flašicu ledenog čaja od brusnice. Interesovalo me je čiji je to proizvod. Međutim, natpis na flašici je bio ispisan tako sitnim slovima da ga je bilo nemoguće pročitati bez veoma jakog povećala. Na moje iznenađenje proizvođač ledenog čaja je iz Subotice, što znači da je to zašećerena dunavska voda sa aromatom. Na zelenoj pijaci na Ilidži, u dva navrata, primijetio sam lijepe plodove kruške viljemovke sa vrlo malom naljepnicom. Na moje iznenađenje na natpisu je pisalo Kajzer Argentina, a dugi put Viljem Južna Afrika. Kajzerica i viljemovka je ista kruška koja je dobila ime po kajzeru Viljemu.
Samo 600 metara od zelene pijace na Ilidži ja imam voćnjak kapaciteta oko 20 tona jabuka, šljiva i krušaka viljemovki, ali ja nemam šanse da ih prodam na Ilidži, jer se tamo prodaju kruške proizvedene u Južnoj Africi i Argentini i sami bog zna po kakvim izvozno-uvoznim kombinacijama i marifetlucima su došle na zelenu pijacu na Ilidži, a ja se osjećam postiđen, a i grehota je krupne viljemovke mljeti u kacu za rakiju.
Namjerno smišljena, lopovska odluka o privatizaciji cjelokupne društvene imovine, dovela nas je u kolonijalni odnos, jer su uništeni privredni sistemu, kao UPI, Agrokomerc i drugi, koji su bili vertikalno organizovani i proizvodili hranu na društvenim imanjima, otkupljivali proizvode individualnih proizvođača, prerađivali u vlastitim industrijama, prodavali u vlastitim prodavnicama i hotelima i izvozili. Slično su bili organizovani i veliki industrijski sistemi.
Sada smo spali na kolonijalne grane, odakle je veoma teško naći izlaz. Uvozimo preko 70 posto potrebnih prehrambenih proizvoda, a u isto vrijeme imamo više od 50 posto zapuštenih i napuštenih oraničnih površina.
Autor: Mustafa IMŠIROVIĆ
Izvor: Oslobodjenje.ba
KOMENTARI