Od prvih zagrljaja sunčevih zraka pa sve do sumornih kiša koje zacrne nebo iznad našeg grada, Sanskom Mostu se udahne dodatni život. Baš kao što identični blizanci teško podnose razdvojenost i, ma koliko razdvojeni da su, vole iste stvari, imaju iste navike i žive slične živote; baš tako i Sanjani u Sanskom Mostu i Sanjani koji žive izvan rodnog grada, iako udaljeni, žive kao jedno.
Kao dva, greškom razdvojena, bića koja dijele isti DNK, živi Sanjanin u Sanskom Mostu i živi Sanjanin izvan svog jedinog grada. Nije to dijaspora što smijehom odjekuje Sanom ljeti, to je duša našeg srca.
Dijasporom nazvati svog brata, komšiju, poznanika, dojučerašnjeg radnog kolegu koji je odlučio svoj život nastaviti pod tuđim suncem, ali nije prodao kuću ni pedalj svoje djedovine, mogu samo oni koji same sebe ne smatraju svojim.
Oni kojima je potrebno da vjeruju kako kontrolu imaju drugi, da ne bi priznali da, prosto, nisu napravili ništa vrijedno od svog života. Rodiše se, ne svojom zaslugom, i ne ostaviše nikakvog traga.
S kojim pravom, ti i takvi, Sanjanina da nazivaju dijasporcem, da mu kažu „Šta ti znaš, ti nisi ovdje?“ On je tu dušom, uvijek i zauvijek. I ne zatvaraj mu prljavim rukama oči umivene Sanom.
KOMENTARI