Izađoh u prostranu avliju. Nježni osjećaji preplaviše moje tijelo. Na istoku iza iscijepanih oblaka, probi se nekoliko sunčevih zraka.Voljela sam sjediti pored Sane i nepomično zuriti u vodeno blještavilo. Kontrast njene mirnoće i neukrotivosti me uvijek iznova oduševljavao. Nažalost, nisu svi svjesni vrijednosti našeg dragulja.
Milijardu ljudi nema pristup čistoj vodi. Nama, Bosancima i Hercegovcima je to neshvatljivo. Ne razmišljamo o tome. Mislimo da nam je predodređeno da samo uzimamo, a ništa ne dajmo zauzvrat. Zapravo, mi zauzvrat trujemo riječni ekosistem. Rijeku polako pretvaramo u odlagalište otpadnih voda. Svijet se bori protiv zagađenja i mi trebamo početi. Ulaganje u uređaje za pročišćavanje otpadnih voda i educiranje stanovništva o zaštiti rijeka, bio bi dobar početak.
Voda je neodvojiva od čovječanstva. Ona neprekidno kola našim tijelima i upravlja životnom snagom. Sana, krajiška biserna ljepotica, pruža nam mir i zaborav na svakodnevne probleme. Sve rijeke su dio velikog prirodnog naslijeđa. Misli mi je prekinuo zvuk starih oronulih stepenica. Djed je upravo odlazio u ribolov.
Stepenice su svaki njegov korak ispratile bolnim i teškim jecajem.”Kasnije ću prošetati do njega” – tiho sam prošaptala.Vjetar poput pismonoše je raznosio opalo lišće.Brzo sam koračala. Uskoro načuh djedov promukli kašalj. Sjedio je pored rijeke, simbola njegove snage, upornosti i vjere.Pronašla sam mjesto na staroj izvezenoj prostirci, pored njega. On me drhtavim rukama privuče k sebi.
Djedov zagrljaj je postao moje utočište.Grčevito je počeo govoriti :”Dijete moje, negdje sam pročitao da je najveća mudrost u životu pronaći pravu ludost. Poslije nanine smrti se rodila ljubav između rijeke Sane i mene.
Našao sam utočište u njenim obalama. Prohujala je kao snažan vihor i zapečatila moju svakodnevicu.”Zaplakala sam.
Zaplakala je i tiha, blještava rijeka. Gorka joj suza suzu stiže. Jecajući sam progovorila :” Djede, sretni smo jer živimo uz rijeku Sanu.
Život uz vodu i s vodom je inspiracija nama – običnim ljudima, putnicima i pjesnicima. Svima nam je postala središte mira, svjetlosti i osjećaja sigurnosti.”
Maida Dubica
KOMENTARI