Ima jedan most
mašinski se zove,
što uspomene budi
iz djetinjstva rana,
koja ostadoše upamćena
do današnjih
starih dana.
S njega smo
skakali,
pod njim
ronili,
plivali
i u voljenoj Sani
uživali.
Sad kao
star čovjek
sjećam se rado
svega toga,
oh
kako bih volio
da se to
sretno djetinjstvo
ponovi
Života mi moga.
Znam da to
ne može
i neće
nikad biti
da se moje
sretno djetinjstvo
ne može
ponoviti,
ali znam
šta će uvijek biti.
Ostaće to most:
mog djetinjstva,
moje mladosti
i dok živim
najdraža želja
moje starosti.
Halil Alihodžić Fudo
KOMENTARI