Na današnji dan prije sedam godina, kada smo dosanjali svoj san, plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, ostali smo bez tri vatrena navijača – Hasiba Mahmića, Vildana Pehlića i Almira Kasumovića.
Na povratku svojim kućama iz Kaunasa i historijske pobjede reprezentacije BiH nad Litvanijom, našu radost zbog pobjede zamijenila je tuga.
Koliko smo tog dana imali razloga da slavimo, toliko više smo ih imali da tugujemo za ovim kršnim krajiškim momcima. Te večeri ulicama Kaunasa tekle su rijeke plavo-žutih navijača, pjesma i slavlje daleko su se čuli. Slavilo se diljem svijeta do ranih jutarnjih sati. A onda negdje pred zoru stiže vijest negdje iz Poljske, tri mlada Krajišnika, tri sina bosansko-hercegovačka, izgubila su život vraćajući se kući iz Litvanije gdje su otišli da podrže reprezentaciju i pomognu da se ispiše historija u bh. nogometu.
Četvorica mladića, nošeni isključivo ljubavlju prema svojoj zemlji, ostavili su poruku javnosti cijele BiH o krajiškoj iskrenosti, požrtvovanosti i patriotizmu. Trojica žive u našim sjećanjima, a jedan je još uvijek među nama, Adis Ćoralić.
Podsjećamo, Hasib, Vildan, Almir i Adis iz Kaunasa su krenuli oko 23:30 sati nakon što se razišla gužva na stadionu. Putem ih je pratila gusta magla. Adis je zaspao i probudio se u bolnici, kada je saznao o tragediji koja je potresla cijelu BiH. U sudaru sa kamionom na putu u blizini mjesta Lomža, 150 kilometara od Varšave u zoru kobnog i maglovitog jutra u ovom dijelu Poljske njegova tri prijatelja izgubila su život. Pet dana nakon velike tragedije, više od 10.000 navijača i građana Bosne i Hercegovine na stadionu u Vrnograču klanjalo je dženazu Mahmiću, Pehliću i Kasumoviću. Bez obzira na svoje teško zdravstveno stanje, i Adis je bio prisutan na dženazi trojice divnih, nikad prežaljenih mladića.
Uprkos velikoj tragediji, navijačka grupa, čiji je poginuli Mahmić bio vođa, i danas je aktivna i redovna na svim utakmicama našeg nacionalnog tima.
KOMENTARI