Pružimo si ruke sada, kad crijep
I fasada sa krova pada,
Kada zemlja se trese a nevidljivi neprijatelj,
Zrakom poput lopova zlokobno kruži,
Ostanimo jaki sestre i braćo ljudi,
Jer teška vremena na pleća nam se tovare,
Ovo nije vrijeme romanse i hipija,
Ovo je vrijeme selebritija i klikova,
Razočarenja nas guše i slomiti žele,
Sada je prilika-podmuklo vele,
Nek’ osjete ljudi i mračnu stranu života:
Kada ono prijatelju ruku povjerenja pružiš,
A on ti je u polugu brutalno svije,
Kada borimo se na sto nevidljivih strana,
Gdje sa ciničnim osmjehom
i Imenom Božjim na jeziku,
Jedni drugima sužavamo prostor za disanje,
Pa sada evo svi na škrge dišemo,
A zraka sve manje jer takvo je stanje,
Gdje pozivajući se na Interes Pravde,
Srce gubimo i prodajemo ga za pare,
Bog na jeziku a u srcu zlatno tele,
tako je najbolje (za njih) nam vele,
U ovome vremenu
kada se sakrivamo jedni od drugih,
(A ovo nije počelo juče),
i zato moramo ostati kod kuće,
I ne bojati se pogledati duboko u sebe,
Zaviriti u čudovišta iz našega ormara,
Biti u samoizolaciji je časno vrijeme,
Nemojmo samo brojati probleme,
Brojimo li blagodati kojih bezbroj ima,
Ali naučili nismo da skrećemo sa teme,
Zato sestre i braćo u zatvorima svojih kuća,
Bilo u vilama od zlata ili u nekoliko kvadrata,
Sada je dokaz da nismo toliko jedni drugima neslični,
Jer tamo gdje u duši širine nema,
Ne možeš se skriti ni u odajama dvora,
Ljubite djecu, molimo Boga,
da nađe nam izlaz
Iz ludila ovoga, da probudi srca
bezdušnih kamenih spavača,
Probudi i oživi jer Ljubav je Najjača
Derviš Zakir (R.K)
KOMENTARI