Naručeni i vješto izrežirani protesti tridesetak boraca i isto toliko zdravstvenih radnika pred zgradom Skupštine USK-a, zapravo je taj dan bio najbolji dokaz kraha Ružnićeve vlade. Najčešće se u demokratskoj praksi organiziraju prosvjedi protiv aktualne vlasti, a ovdje se desilo suprotno. Impozantno malobrojni prosvjednici su zapravo demonstrirali protiv opozicije, protiv manjine i njihovog opravdanog političkog stava. Stava čije su razloge obrazlagali i veoma argumentirano branili na Skupštini. Od Musića, Vildane, Hadisa, Prošića, Handanagića i dr.
S druge strane Ružnić i njegov skupštinski ešalon vlasti, osim negativne emocije, straha i bezidejnosti doslovno ništa ponudili nisu kao argument obrane svojih stavova. Da apsurd bude veći i njihov cjelodnevni izgovor kako će zdravstvo stati jer bez usvojenog Programa Zdravstvenog fonda nema plaća, već je sutradan isplatom istih demantiran.
U retoričkom paradoksu za skupštinskom govornicom je najdalje otišao strahom opterećeni i „uplakani“ premijer. On je javnosti pokušao predstaviti odgovornost opozicije za materijale i akte koje Skupštini predlaže pozicija.
Ovakvo demokratsko načelo trenutno na tlu cijele Evrope egzistira jedino u Rusiji gdje se opozicioni lideri progone i zatvaraju zbog nelojalnosti poziciji.
Primjenom ruskog „demokratskog“ standarda u Skupštini USK-a, kantonalna vlast na čelu sa NES-om i SDP-om zapravo želi abolirati sistemsku i institucionalno korumpiranu kantonalnu vlast. Vlast koja je odgovorna, osim zdravstvene, za privrednu, socijalnu, krizu masovnog iseljavanja i besperspektivnosti, za krađu šumskih dobara, za lažne diplome, uhljebničku vlast koja se jedino pohvaliti može brojem pravosudno – tretiranih.
Od kojih se jedan i na Skupštini pohvalio da mu ne smeta „zatvor“, da će i dalje „kršiti zakone“.
Zbog toga – poruka opoziciji.
Ne spašavajte Ružnićev brod koji tone da se i sami sutra na dnu ne nađete!!!
KOMENTARI