instant fap

Ne smijemo se odreći tradicije

Abdulah Skaka, najstariji sin Uzeira Skake, jedan je od šestero djece, porodice koja je poznata po očuvanju višestruke tradicije. Brijačnica već sedam generacija radi u Ulici Bravadžiluk, a Skake uspješno njeguju i berberski zanat, odnosno sunećenje. Reklama im nikad nije bila potrebna, jer većina mušterija dođe po usmenoj preporuci. Ono po čemu su poznati jeste i davanje imena najstarijem muškom djetetu, pa Abdulah nosi ime svog djeda, dok je njegov otac Uzeir ime dobio, također, po ocu svoga oca.

• U Sarajevu slovite za čuvenu porodicu, ali Vas znaju i na mnogo širim prostorima?

– Dedo je radio po čitavoj regiji, a i ja sa njim. Išli smo na adrese. Od Maribora do Novog Pazara, znači Slovenija, Hrvatska, pogotovo Istra, recimo Opatija. Ljudi iz dijaspore su tokom ljeta glavne mušterije, ovo je njihov period juni, juli, august. Čak se najavljuju termini iz Njemačke, Švedske, da bi radili ovdje obrezivanje, jer je zakonska regulativa u Kölnu uvela zabranu sunećenja putem suda.

• Šta ti misliš o toj odluci?

– Mislim da to nije dobro, jer to posmatram ne samo kao vjerski već i higijenski čin. Daleko od toga da se to može vezati i za jednu vjeru, jer sama cirkumcizija je čisto higijenski čin, i nema veze sa vjerom. Sedam dana po rođenju, prema podacima do kojih sam došao, 40 posto Amerikanaca se suneti. To isto rade i Jevreji.

Subvencije države

• Znači, kako tokom ljeta raste prodaja džezvi i drugih suvenira i u brijačnici ima više posla?

– Jeste. Generalno jedno je brijačnica a drugo berberski zanat, ali tradicionalno na ovim prostorima funkcionišu najnormalnije jedan uz drugi.

• Dobar dio zanatlija sa Baščaršije kaže kako njihova djeca neće nastaviti tradiciju jer se od toga ne može živjeti. Kako to riješiti?

– Vjerujem da je to najveći problem. Najveći problem je u tome što mladi nemaju interesa za zanate, za nastavak tradicije. Zanati su održali narod ovdje stotinama godina, mala i srednja preduzeća.

• Kako im dati motiv?

– Vjerujem da je motiv taj da zaštitimo svoje proizvode i da budemo ti koji će kao građani promovisati turizam, da kupujemo naše proizvode jer je on bit i preteča uspjeha. Ako imamo dobar proizvod imatćemo i turizam, to ide u sprezi jedno s drugim. Trebali bismo voditi računa više o tome.

• Kako riješiti i pitanje cijena, kineski proizvodi uništavaju domaće proizvode?

– To je ta priča o zaštiti tradicionalnih zanata. Poznato je da postoje udruženja i ona moraju biti subvencionirana od države, entiteta i općine ponajviše. Ako želimo očuvati stare zanate oni moraju biti oslobođeni raznih taksi, poreza, davanja…

• Fiskalnih kasa?

– To obavezno. Država mora subvencionirati takve projekte ako želi zaraditi pare sa druge strane, kroz turizam. Čitav lanac mora postojati u svemu tome. Osnovni problem je što sve radimo s brda s dola i nema sistemskog rješavanja problema ni djelovanja. Turistička zajednica je jedna od tih stvari, morate imati čistu okolinu i čistu općinu. Morate imati smještajne kapacitete da imate gdje ljude smjestiti. Ne možemo imati jedan ili dva hotela sa pet zvjezdica i da se tu priča završi. Moramo imati puno hostela, mnogo stvari prilagoditi turistima.

• Razvoj turizma uveliko bi pomogla obnova hotela Nacional i rješavanje statusa kasarne Jajce?

– Moramo riješiti pitanje Nacionala, kao najljepšeg hotela koji je radio u Starom Gradu. U epicentru grada imate oazu mira kakav je hotel Nacional, koji stoji srušen 20 godina nakon rata zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa. Neko mora doći ko će staviti tačku na te stvari i reći da nam je prioritet da recimo hotel Nacional bude najbolji u Sarajevu. Ako već imamo investitore za kasarnu Jajce, dajte onog koji je dao najbolju ponudu da od te kasarne napravimo najreprezentativniji objekat u gradu. Mislim da Općina mora raditi na tim stvarima i da neko mora prekinuti praksu i odgovarati za ono što je uradio na tom polju. Mi smo dosad imali četiri pet investitora koji su bili zainteresovani za ulaganje u hotel Nacional i isto toliko za kasarnu Jajce. Jedan od njih je bio i saudijski princ, koji je bio spreman kupiti kasarnu Jajce, a praviti žičaru od Vijećnice do kasarne je ozbiljan projekat od ozbiljnih ljudi.

Cvijeće za Tabiju

• I Bijela tabija godinama čeka ulaganja?

– Bijela tabija mora biti objekat koji će biti pod upravljanjem Općine Stari Grad. Generalno na Tabiji se mora naplaćivati ulaz. Gdje vi možete doći u svijetu, na neko reprezentativno mjesto ili izletište i ne platiti ulaz. Tabija je sada okupljalište narkomana i alkoholičara. Ko me ubijedi da je veliki projekat urediti i posaditi cvijeće na Bijeloj tabiji, očistiti smeće i predstaviti ga kao nešto što je reprezentativno u Sarajevu, ja odustajem od svih tih ideja. To je investicija koja košta oko dvije hiljade maraka.

• Počeo je mjesec posta. Kako jedan iftar izgleda u porodici Skaka?

– Kod nas je to specifično, jer se trudimo, a najveći nam je problem nedostatak vremena. Velika smo porodica i ne stignemo obići jedni druge na iftarima. Bilo bi dobro da Ramazan traje tri mjeseca da se ukombinujemo. Poznati smo po pripremi tradicionalnih, najvažnijih iftara imamo deset, koje organizujemo svake godine. Dolaze nam najuži članovi porodice, zatim komšije, prijatelji, ambasadori svih arapskih zemalja, političari probosanski orijentisani, oni koji žele dobro ovoj državi. Dođu nam, a to je nama najdraži i ja vjerujem pravi iftar, kada ugostimo ljude iz mahale, ne tako imućne. Pravimo iftar za njih, znamo prepoznati njih i to uvijek bude jedno lijepo druženje.

• Mlad tim ljudi okupili ste u Vašoj marketinškoj agenciji Sky media?

– Ispričaću skraćenu verziju priče u kojoj Kinez bira izvršnog direktora svoje firme i među kandidatima, njih deset, izabrao je onu koja je četiri puta bankrotirala. Kada su ga pitali što je napravio baš taj izbor, rekao je da zamisle nekoga ko je rastao i padao, da bi imao volje krenuti četiri puta od nule. Birali smo mlade kadrove u jednom projektu sa Posao.ba i ja vjerujem da je budućnost samo u njima. Imamo mladi tim u agenciji, brijačnica radi već oko 400 godina, tačnije zadnjih sedam generacija porodice Skaka.

• Osma će nastaviti zanat, ali i tradiciju sa imenima u Vašoj porodici?

– Zavisi od žene, ali mislim da neće biti problema. Skeptične su djevojke po pitanju imena Uzeir, ali mislim da bismo bili na pogrešnom kursu da se i nas malo odrekne tradicije. Ali, veliki broj mladih prepoznaje danas te prave vrijednosti i to je ohrabrujuća činjenica.

DEDOV KADAIF

• Možete li izdvojiti neko sjećanje na imenjaka djeda, po čemu ga pamtite?

– Moj dedo je bio poznat po tome što je bio veliki gurman. I ono što je prenio, ne znam tačno od koga, na nas, jeste pravljenje kadaifa. To je specijalni kadaif koji je on nama djeci pravio i to me vuče na dane kada je on bio živ. Danas taj kadaif pravi moja majka i svi kažu da je najbolji koji su ikad probali. Definitivno to prediftarsko pripremanje hrane, iščekivanje kandilja, miris masla, u meni budi razmišljanje na te dane iz djetinjstva.

SVI SMO HADŽIJE

• Da li je istina da su Vaši roditelji zajedno išli na hadž?

– O tome moji roditelji sa ponosom govore, a tada je to bilo nestvarno. Oni nisu jedne godine išli na hadž, već pet-šest puta. Prvi odlazak na hadž je bilo njihovo bračno putovanje, tad je to bilo nevjerovatno da 1979. godine neki mladi bračni par izabere tu destinaciju. Također, u našim porodičnim putovanjima kršili smo stereotipe. Dva puta smo putovali automobilom na hadž. Jedno od tih putovanja bio sam i ja. Znači ja imam dva brata i tri sestre i svi smo hadžije. Otac je išao više puta, kao i majka. To je nešto nezaboravno, idete kroz cijelu Tursku, vidite grčku rivijeru, Jordan, obiđete najzanimljivije turističke destinacije, ali i svjetski poznata vjerska mjesta i na to sam i sam ponosan.

Oslobođenje.ba

KOMENTARI