Uvodna priča o tome kako smo dozvolili da nam promjene obećava Nijaz sa dominantnijom desnom hemisferom mozga…
Kada se pojavio 2010. godine hvatajući priključak za Fahrudinom Radončićem i pričom o ekonomskom cunamiju promjena i izgradnje autoputeva, u dva broja većem jeftinom turskom odijelu i smiješnim cipelicama koje neproporcionalno strše u odnosu na ostatak njegove, inače neatletske građe, ni slutiti nismo mogli da će i on TAKAV od građana Unsko-sanskog kantona za svoj očiti nerad “oteti” nekoliko stotina hiljada km-ova.
Prvo kao poslanik u Skupštini Unsko-sanskog kantona, a zatim i kao ministar.
Ministar nečega, sa svršenim “no-name” koledžom i višom islamskom teologijom.
Prisjećamo se na početku tragikomične situacije u studiju RTV USK, kada mu je, inače međunarodni ekspert za finansije i protukandidat u načelničkoj kampanji Muhamed Zekotić, sračunao da je svaki svoj izlazak za govornicu naplatio 4500 KM. Na pitanje da li to kao “osvjedočeni” vjernik doživljava ili smatra moralnim, Nijaz je ostao nijem. Bez teksta.
Na isti način se i njegov radni angažman na političkoj sceni može okarakterisati – “nijemim”.
U svom obraćanju na dodjeli Nobelove nagrade iz 1981. godine poznati neuropsiholog Rodžer Speri rezimirao je preovlađujući stav o desnoj hemisferi u vrijeme kada je počeo da je proučava: desna hemisfera “ne samo što je nijema i agrafična, već je i disleksična i gluha za riječi, i uglavnom ne učestvuje u višim kognitivnim funkcijama”.
Drugim riječima, smatrali su je beskorisnom grudvom tkiva.
Medicinska praćenja su potvrdila da mnogi pacijenti kod kojih su oštećenja mozga ograničena na desnu hemisferu imaju ozbiljne kognitivne probleme. Takvi pacijenti ne shvataju viceve, sarkazam, metafore itd.
Zahvaljujući Speriju i njegovoj naučnoj tezi, sada je i nama (laicima) jasno na čemu je utemeljeno Nijazovo političko samopouzdanje.
Baviti se politkom, sad već preko deset godina, bez bilo kakvog rezultata, realizirane inicijative, završenog projekta te predstavljati to kao revolucionarnu alternativu ozbiljnim politikama koje grade i rade, mogu očito samo ljudi sa dominantnijom desnom hemisferom mozga.
Piskaranje na kućnoj FB stranici Sanainfo – svako treći dan i platforma jeftinog pljuvanja političkih neistomišljenika jedini je Nijazov aktivitet.
Uz maksimalno uložen mentalni napor iz lijeve hemisfere, nismo se mogli sjetiti niti jedne Nijazove inicijative (i ne mislimo na realizirane – ne daj Bože) iz poslaničkog mandata od 2014. do 2018. godine.
Sjetili smo se doduše da je u mandat ušao sa još dvoje kolega zastupnika (Mušanović i Šušić) iz Saveza za bolju budućnost, ali i da su oni od njega pobjegli nakon samo nekoliko sjednica ovog zakonodavnog tijela.
Na idućim izborima 2018. godine i nakon što se omrsio na “lagane pare”, na političko tržište izlazi sa novim dresom, ovaj put od Nezavisnog bloka Senada Šepića. I ne prolazi.
2020. godine ponovo novi dres, sada koalicije “Vrijeme je”, koja ga podržava u utakmici za načelničku poziciju u Sanskom Mostu. Uz podršku šest stranaka opet ne prolazi.
Posljednjih godinu dana Nijaz je političko utočište i jazbinu pronašao u kancelarijama koje se nalaze na Trgu oslobodilaca.
U nekadašnjoj ASDA Rifeta Hozanovića, lidera Merhameta iz Rujnice.
U ASDA koju su uspješno “rebrendirali” i dali joj novi naziv NES, sklonivši barem prividno u stranu Admira Hadžipašića Masiraču, trgovca diplomama i utjecajem, te Refika Kurgaša koji je “obljubio dijete”.
I Staviviši, ponosno i stameno na čelo ove nove kolone, onog čiji je veći i od tornja (Fahrinog) – popularnog selfi – onana Agana Bunića.
Ooo kakva tek ekipa…
Kako photoshop, printeri, ploteri i ostala čudesa tehnike mogu da istrpe mnogo, Nijaz je jednostavno odlučio da se ni za jednu stranku ne “fiksira” za sva vremena.
Sigurni smo da će i Hozanov i Aganov NES napustiti…
O njegovom “radu” u Skupštini i na mjestu ministra privrede u Vladi USK, nastavljamo detaljnije i puno ozbiljnije u narednom nastavku, pod znakovitim radnim naslovom:
“Nijazovi aerodromi, vjetrenjače, solarne elektrane, Kinezi, Malajci, i ostale trice i kučine”.
KOMENTARI