Objavljena lista zemalja s najbrojnijom dijasporom: Samo jedna država je ispred BiH

Homeinmedia danas

Objavljena lista zemalja s najbrojnijom dijasporom: Samo jedna država je ispred BiH

Bogat program i brojni gosti na svečanoj proslavi Dana državnosti BiH u Švicarskoj

Lista zemalja s najvećim udjelom stanovništva koje živi u dijaspori otkriva priče o ratu i raseljenju, ali i o ekonomskoj stagnaciji i nedostatku perspektive.

Iako postoji mnogo razloga zašto bi neko mogao napustiti mjesto u kojem je rođen, male zemlje su najčešće pogođene ovim fenomenom jer su same po sebi u nepovoljnijem položaju kada prvo nude mogućnosti i šanse da se presele unutar zemlje.

U regijama gdje su male zemlje uobičajene i udaljenost se dodaje kao još jedan faktor, na primjer na Karibima ili Okeaniji, život u dijaspori je najrašireniji. Od svih suverenih zemalja sa najmanje 750.000 stanovnika, karipska nacija Gvajana imala je najveći udio stanovništva – 36,4% – koji živi u inostranstvu.

Jamajka je peta sa 28,6%. Uzimajući u obzir nezavisne zemlje svih veličina, ostrvske nacije dominiraju u najvišim rangovima sa do polovine njihovog stanovništva koje se nastanilo u drugim zemljama. Polinezija je bila regija s najvećim ukupnim udjelom dijaspore u 2020. godini, sa 28,7%, a slijede Karibi sa 17,7%, prenosi Forbes.

Druga grupa koja se najčešće javlja među zemljama sa najvećom dijasporom su one u istočnoj Evropi i na Balkanu. Nakon sloma komunizma početkom 1990-ih, mnogi ljudi su otišli u potrazi za boljom ekonomskom šansom, na primjer u Zapadnu Evropu.

U regionu je došlo do više previranja i rata tokom 1990-ih, povećavajući veličinu dijaspore. Bosna i Hercegovina—koja je proglasila nezavisnost 1991. godine tokom pada komunističke Jugoslavije i nakon toga doživjela krvavi rat— imala je 34% svog stanovništva koje je živjelo u inostranstvu 2020. godine.

Albanija je okončala više od četrdeset godina komunizma i međunarodne izolacije. Ozbiljno loše upravljanje finansijama i građanski rat koji je uslijedio držali su zemlju u teškom stanju tokom 1990-ih iu novom milenijumu. Danas skoro trećina stanovništva živi u inostranstvu. Više istočnoevropskih nacija i bivših sovjetskih republika među zemljama s najvećom dijasporom u svijetu su Moldavija, Armenija, Sjeverna Makedonija, Hrvatska i Kazahstan.

Zemlje koje su trenutno ili su nedavno bile upletene u rat i sukobe također se značajno pojavljuju na listi. Sirija, nacija od oko 28 miliona stanovnika, sada ima osam miliona njih – ili oko 30% – koji žive u inostranstvu. Južni Sudan, gdje je građanski rat zvanično završio 2020., ima udio dijaspore od 21%. Zemlje kojima njihove vlade ozbiljno loše upravljaju uključuju Eritreju sa 18,5% dijaspore i Venecuelu sa 16,6%.

Druga kontinentalna latinoamerička zemlja ima još veću dijasporu: građanski rat u El Salvadoru je završio 1992. godine, ali je nasilje bandi prevladalo – više od 20% nacije sada živi u inostranstvu.

Najveća dijaspora vođena sukobom, međutim, vidi se na nesuverenoj teritoriji, jer više od 45% onih koji su rođeni u Palestini trenutno boravi u inostranstvu, prema podacima UN-a.

Neke bogate zemlje i teritorije također imaju vrlo mobilno stanovništvo, na primjer Ujedinjeni Arapski Emirati. Računajući samo stanovnike koji su rođeni u zemlji – dio od više od devet miliona koji žive u zemlji – proizvodi kvotu dijaspore veću od 26%. U Hong Kongu, gdje su trećina stanovnika imigranti, starosjedilačko stanovništvo se odselilo po stopi od više od 18%.

U zapadnoj Evropi, Portugal je bio zemlja sa najvećom dijasporom, a slijedi je Irska. Obje zemlje su iskusile nizak ekonomski rast i mogućnosti. Poređenja radi, veličina američke dijaspore rođenih u SAD iznosila je samo 1% u 2020.

Posmatrajući globalne razvojne slojeve, najnerazvijenije zemlje su doživjele najveći egzodus s njihovim dijasporama koje čine u prosjeku 12,5% njihove populacije, daleko ispred manje razvijenih i razvijenijih zemalja sa oko 3-6% ljudi koji žive u inostranstvu. 

Odjel za stanovništvo UN-a izračunava procjene rezidencijalnog stanovništva zemalja i globalnog migranata, pri čemu je 2020. posljednja dostupna godina. Za migrante, organizacija određuje njihov status prema zemlji rođenja ako je moguće. U suprotnom, migrantski status može biti određen državljanstvom, što može uzrokovati i premalo i prebrojavanje migranata.

U mjestima gdje su mnogi stanovnici rođeni u inostranstvu stekli državljanstvo, broj migranata će biti potcijenjen. U slučajevima kada rođeni ljudi ne dobiju automatski državljanstvo, što se može dogoditi među izbjegličkom populacijom, ali i u zemljama sa restriktivnim zakonima, broj migranata bi bio precijenjen.

COMMENTS

WORDPRESS: 0
DISQUS: 0