Jedan od najvažnijih zadataka imunološkog sustava jest da uspješno razlikuje „sebe“ od „ne-sebe“ (vlastito od tuđeg), odnosno od svih onih tijela/organizama koji se ne mogu smatrati dijelom organizma u kojem imunološki sustav djeluje. Ovo je veoma važno jer vlastita tijela vrlo vjerojatno nisu nikakva prijetnja, dok ona izvanjska ipak mogu biti. Kako bi imunološki sustav bio u stanju napraviti ovu distinkciju, stanice „režu“ jedan dio svojih proteina i zatim „izlažu“ te fragmente na svojoj površini kako bi ih imunološki sustav mogao „pregledati“. Ako je stanica zaražena nekim patogenom, ona će prepoznati dio proteina uljeza kao izvanjsko tijelo te će na taj način potaknuti imunološku reakciju.
Stanice koriste posebne proteine koji služe kao nositelji kako bi izložili fragmente proteina na svojoj površini. Takvi proteini nazivaju se HLA (humani leukocitni antigeni). Nažalost, kad stvari krenu po zlu, HLA mogu prouzrokovati pretjeranu reakciju imunološkog sustava, a neki tipovi humanih leukocitnih antigena povezani su i s vjerojatnošću razvitka autoimunih bolesti. Nedavno je otkriveno i kako neki tipovi HLA mogu prouzrokovati imunološku reakciju na određene lijekove, piše Arstechnica.
HLA geni su jedni od genetski najvarijabilnijih proteina kod sisavaca, s obzirom da njihove specifične sekvence i strukture odlučuju koje će fragmente proteina „prenositi“ do površine stanica. Ukoliko se na nekom HLA nalazi nepoznati proteinski fragment, imunološki sustav će reagirati. Ali imunološki sustav će reagirati i ukoliko primijeti poznati fragment proteina na nepoznatoj HLA molekuli. Ovo je, uz spomenutu genetsku raznolikost HLA molekula, ono što pronalazak donora koji neće potaknuti reakciju imunološkog sustava čini tako kompliciranim zadatkom.
Većina lijekova nisu proteini, ali postoje slučajevi u kojima neki lijek može utjecati na HLA molekulu i tako upaliti alarm u imunološkom sustavu. Abacavir je lijek koji se koristi pri liječenju HIV-a i izaziva sindrom preosjetljivog imunološkog sustava samo kod pacijenata s posebnim tipom HLA molekula. Znanstvenici su otkrili da se abacavir, kada se spoji s određenom HLA molekulom,„zadrži“ na samom dnu ulegnuća u kojem molekula obično drži fragment proteina kojeg prezentira.
Lijek na taj način mijenja oblik ulegnuća u kojem se smjestio i stoga se u njega mogu smjestiti i fragmenti proteina koji inače ne bi odgovarali tom konkretnom ulegnuću. Abacavir, dakle, uvjetuje da HLA molekule imunološkom sustavu izlažu proteine koje u normalnom stanju ne bi mogle. Ovo stvara nešto što se može opisati „izmijenjenom svijesti imunološkog sustava o sebi“ (imunološki sustav ima problema s razlikovanjem vlastitih od izvanjskih tijela) te, usporedno s tim, i sindrom preosjetljivosti na abacavir. Iako su fragmenti proteina koje HLA molekula prezentirati i dalje (najvjerojatnije) bezopasni za organizam, prisutnost abacavira mijenja način njihove prezentacije te ih T stanice prepoznaju kao patogene.
Skupina istraživača u studiji izdanoj u časopisu Nature dokazala je kako ovaj mehanizam nije specifičan samo za abacavir. Karbamazepin je antidepresiv i antikonvulziv koji se koristi u liječenju manije, bipolarnog poremećaja i epileptičkih napada. Kod nekih ljudi azijskog podrijetla (kod kojih postoji veća vjerojatnost da imaju određenu HLA molekulu), ovaj lijek može izazvati potencijalno smrtonosnu alergijsku reakciju. Baš kao i abacavir, karbamazepin utječe na fragmente proteina koje će HLA molekule prezentirati T-stanicama.
Autori ovo stanje nazivaju „lijekovima izazvano stanje izmijenjene svijesti“. Iako njihov izbor riječi ne uključuje imunološki sustav, u svom istraživanju ipak donose uvjerljive dokaze kako određeni lijekovi mogu poremetiti rad imunološkog sustava tako što utječu na to koje će proteine na sebe vezati HLA molekule, prenosi znanost.geek.hr.