Dragi naš Sajo, želim ti se u samom uvodu zahvaliti što sa jednim izuzetnim (što paušalno – kategorična Mira reče) „senzibilitetom“ dokazuješ i moju dosadašnju tezu tvoga pretjeranog ideološki – ostrašćenog kriticizma iz perioda vlasti SDA i tvoga kolumnovanja, protiv iste te vlasti. I to nije nikakav problem, ni danas… Naravno, logika bi bila da ponešto progovoriš i o aktualnoj vlasti, barem onoliko koliko je naša javnost obavještena od medija sa drugih nivoa. Naravno, bio bi to ugriz u vlastitu utrobu, pa je tebi onda taktički lakše meni namijeniti tri naslova: komentar „Nikad prije“, „Prođi me se mlado momče“ i tradicionalni odgovor na moju tobožnju „prijetnju“ naslovljenu „Haos izazvali lični interesi“… I naravno ispod svih naslova o „ličnim interesima“ tretirati nas iz SDA. I nije ni to problem kada bi u skladu sa novinarskim kodeksom i prava „druge strane“, i ja za svoje odgovore imao približno isti prostor. I posebno kada bi eventualnu cenzuru i skraćivanje moga teksta vratio meni na doradu, a ne da ti to Safete radiš, il Mahir iz kabineta. Mene izudaraš novinarskim „pljuskama“ sa nekoliko stranica, a moju jednu prepoloviš vlastitim secir – nožem… U istoj novini u kojoj sam neravnopravan pokušavaš mi još dodatno i naslovnicom poslati poruku „većinskog“ jedinstva i sloge u Sanskom Mostu. A ja ti neću davati podatke iz kartoteke stare Juge nekih faca koji su poznati sa foto – setom (dvije iz profila i jedna en face), ali ću ti ponuditi brižno pripremljeni najnoviji set foto krimi – aktera (većinskih)… Da podsjetim mlađe čitaoce i one kraćeg pamćenja da si se ti Sajo često predano uključivao diskurzivno – analitičkim pristupom u osvjetljivanju podjela u SDA. I nekih drugih stranaka, osim SDP – a… Samo si o našem negdašnjem kantonalnom SDA – rascjepu napisao preko pedeset različitih kolumnističkih osvrta i zabilješki… I ovim svojim najnovijim tekstovima ti nedaš da se takav ambijent u i oko SDA otme zaboravu…
U našoj polemici iz 2003., iz koje si utekao „kroz prozor“, a koju i danas reinterpretiraš, moja je pozicija kao i danas bila podređena. Jasno je i iz tvojih citata iz tog vremena da si u Krajini davao prostora bilo kome ko je htio negativistički govoriti protiv mene i SDA u cjelini. Zapazićeš da u mojim tadašnjim zapisima uopće nisu pominjani ljudi s kojima si orkestrirano blatio SDA. Meni to nije smetalo jer za dokaze istine nije potreban hor nego fakat (argument). Nažalost u tvome svijetu lenjinističkih načela, binarni pristup koji promoviraš u svojoj najnovijoj žurnalističkoj fazi, nadmašio je i tvoje dosadašnje domete policijsko – dostavljačkog novinarstva u kome se unapred zna spisak ovozemaljskih kantonalnih sotona. To su, naravno, ovi iz SDA… Takav se princip istovremeno i istrajno promovira u „kosovskom“ Avazu, zbog čega se i nalazi pred tiražnim krahom. Sve je u Avazu a bome i Krajini dopušteno protiv SDA. Nije u Krajini dopušteno prozivati „dragog vođu“, a o tome brigu vodi naš nes(p)retni direktor, urednik, novinar – pozornik na zadatku koji će veoma brzo postati svjestan kakvu je „veličinu“ štitio…
Ja Safete, da ti budem iskren, ni sam više ne znam jesi li ti „ubačen“ da me skreneš sa kolumnističke trase o tvom šefovskom kradopeovcu ili nešto drugo, ali nije problem. On je zaista inspirativan i raskošan da se ja ne mogu umoriti. Samo ću dvije teze apostrofirati, a glede Sajine „trehe“ mojim kolumnističkim stažom i njegovom „ozbiljnom“ opaskom kako ja to radim sa ciljem zauzimanja startne pozicije za „naredne opće izbore“, koji po njemu nisu daleko.
„Loza Pozderaca“
Dragi Safete, svoju prvu kolumnu sam objavio početkom aprila 1988. g. u zagrebačkom Vjesniku. Bila je posvećena rahmetli Hamdiji Pozdercu, o kome si i ti svojevremeno pisao. Paradoksa li, sad pišem i njegovom mlađem recikliranom komunisti i rođaku… Tada sam prvi put osjetio štetnost represivnog komunističkog režima koji je bio na izdisaju i vjerojatno u takvom stanju i agresivan. Zbog tog sam teksta u više navrata i privođen. Tekst nije bio jednostrano „političan“ kakva je danas Krajina, nego se bavio Hamdijinim stavovima o bosanskom jeziku, koji su objavljeni u Prosvjetno listu 1975. godine.
Hamdija je tada pisao nešto što mi danas proživljavamo. Dakle, vidio je i bolje i dalje od mnogih drugih i današnjih. Iako nije lingvista po stručnoj vokacije on tada o jeziku kaže: „Varijantska polarizacija neminovno bi dovela do dezintegracije školstva, valjalo bi tada stvarati dva programa, dvije stručne terminologije, različite udžbenike… Imali bismo neku vrstu nacionalnih škola…“ On jasno 1975. govori o „dvije škole pod jednim krovom“, što danas imamo… On prosvjetnim radnicima socijalističke BiH otvoreno sugerira „njegovanje autohtonog bosanskohercegovačkog književnog jezičnog izraza, koji je zajedničko blago svih naroda BiH“. Usjekli su mi se u pamćenje gotovo empatijski emocionalno i neki drugi tekstovi i naučni radovi rahmetli Hamdije, ali sam valjda zbog vlastite struke zapazio i tretirao njegova stajališta o jeziku.
Govoriti o autohtonom bosankom jeziku 1975. bila je, po meni herostratska gesta i znak bosanskog patriotizma. Spreman sam svakome priznati zasluženi historijski fon ma koliko se ideološki razilazio… Kada sam ovu kolumnu 1988. pisao, politika nije bila sferom moga interesovanja, i nikada u mjeri u kojoj je tebe danas zauzela. Danas bosanski jezik najčešće u javnosti negira (prema nominaciji našeg premijera Lipovače) „njegova ekselencija“ i dragi gost u Krajini Milorad Dodik. Premijer Lipovača, istovremeno u školama zagovara slovenski jezik. Da sve to rahmetli Hamdija može ustati i vidjeti kako njegov rođak rasprodaje duh i tradiciju Bosne, teško bi to izdržao… Naravno, fabulističke tokove i smisao Hamdinih današnjih grandioznih verbalnih ispada ni ja sam nisam više kadar pratiti i razumjeti… Vjerujem ni on… On Safete, poput Sanadera, medije doživljava sredstvom vlastite manipulacije javnim mjenjem uz parodično – scensko glumatanje kako konstantno nešto korisno radi za narodne mase. Ali ja ipak, dragi Safete, imam snage respektirati i tretirati tebe (suflenta) i tvog političkog šefa u kontekstu stečajnih reformatora… Nakon Bihaća, i našeg Kantona… Međutim, svjesni smo i ja i ti Safete da se njegova komforna šema privatno porodičnog („rodjačkog“) budžetskog biznisa na račun poljoprivrednika, boraca, socijale i budžetskih korisnika ubrzano urušava. Bez obzira i na tvoje Safete uporno tumačenje njegovih revolucionarnih uspjeha… Građani USK su zgranuti tim poboljšanjima, posebno poljoprivrednici kojima je nakon ministra Galijaševića od njihovog granta oduzeo dva miliona… Ja sam Safete kolumnistički realist i svoje literarizirajuće ex cathedra (jezično) stroge ekspertize uvijek temeljim na činjenicama. I nikoga ne štedim, a u pravu si kad i to tvrdiš…
Druga tvoja polemička teza uporno čitaoce vraća u period podjela i frakcionaštva u SDA koji ja uopće ne negiram. Međutim, zar nije malo čudno toliki prostor za SDA iz 2003., a ni riječi o SDP – u 2013. i o Komšićevom patriotskom Frontu. Istina je da se od nas odvojio 2003. dio jedne općinske organizacije, a u Frontu se izdvojili u svim općinskim pa do državnog vrha. O tome ni traga u kantonalnim medijima. Bilo je red umjesto razvigorene Mire dovesti patriotu Hodžu da progovori o novoj stranci. Ma jok, neda urednički kabinet… To je sva suština trenutka u kome se nalazimo… Naravno, teško ćeš ti to priznati, a i zašto bi? Dobro ti je… Prošao sam ja ovo vrijeme koje nam se vratilo iz 1988. kad sam strepio nad svojim bilješkama. Danas to više neću, a ti moj Sajo udri (keči) sa Nerminom, kolko hoćeš al neš dokle hoćeš…
Piše: Asim Kamber
KOMENTARI