Sve je uglavnom na indvidualnoj odluci, ostati ili otići. U ovom gradu našli smo primjere onih koji ostaju po vlastitom izboru, gradeći sebi jedan uspješan život bez obzira na okolnosti.
Ovo kao i održavanje travnatih površina, briga o stablima posljednjih deset godina posao je kojim se bavi firma Damira Bašića. Ovaj Banjolučanin sa sanskom adresom nakon drugoga posla s proizvodnjom tendi, posljednju deceniju posvetio je cvijeću s planovima za proširenje. –Mi bi to proširili i nama je drago ko god ostane u Sanskom Mostu, jej je ovaj grad prelijep za živjeti, pitom, ja sam bio odsutan dvije godine pa sam se vratio, krenuo iz početka i radim, kaže Damir.Nakon ratnog puta u Sedamnaestoj Viteškoj krajiškoj brigadi Bašić se vraća u Sanski Most, a potom odlazi u Ameriku u kojoj je proveo nekoliko godina. Posla nije falilo ali to jednostavno nije bio život koji je želio. Iako se Sanski Most najčešće spominje kao primjer odlaska mladih ova porodica potpuno je suprotan primjer. -Nemam u planu da idem, ja sam ovdje sa cijelom porodicom i svako ko se bavi poljoprivredom ili uslužnom djelatnosti može se živjeti, može se…
Slično razmišlja i Hamo Biščević, koji posljednih godina uzgaja aroniju na plantaži od tri dunuma, od koje proizvodi hladno cijeđene sokove. Dopuna je to kućnom budžetu ove vrijedne porodice. -Kod nas nažalost u Sanskom Mostu samo se priča o odlasku, il’ se čeka viza il’ je naš’o firmu, uglavnom, ali mi ćemo ostati ovdje, kaže Biščević.Od prve berbe koja je krenula prije tri godine Biščevići u sezoni proizvedu oko sedam stotina litara soka koji zahvaljujući sanskoj dijaspori odlazi i u brojne europske zemlje. To bi zapravo i trebao biti recept razvoja lokalnih sredina, izvoz gotovih proizvoda umjesto odlaska stanovništva. Ovi vrijedni ljudi pravi su primjer da se to može i ostvariti. Samir TULIĆ
KOMENTARI