Meho Kodro u ponedjeljak okuplja reprezentaciju Bosne i Hercegovine u Zenici. Tu će već u petak protiv Lihtenštajna nastaviti kvalifikacije za EURO 2024, tri dana poslije gostujemo Islandu. Biće ovo prvi zvanični kontakt novog selektora sa igračima, kao i početak njegove ere, za koju se svi nadamo kako će trajati barem nekoliko godina.
A bez obzira što on to ne želi da prizna, Kodrin početak dešava se u prilično teškim okolnostima.
Nakon što je Ivajlo Petev izvukao reprezentaciju BiH iz višegodišnje krize, Fudbalski savez BiH ju je svojim odlukama o promjeni selektora vratio u istu.
Izostankom apsolutno bilo kakve dugoročne strategije, te mijenjanjem ciljeva od utakmice do utakmice, reprezentacija BiH je u manje od godinu dana od jedne objektivno stabilne ekipe čudno motivisanim odlukama vrhuške saveza da promijeni selektora, dovedena do situacije da nakon četiri kola u kvalifikacijama ima samo tri boda i u leđa gleda čak i jednom Luksemburgu.
Uz to, Kodro kao i njegova dva prethodnika nema priliku za prijateljski meč uoči kvalifikacija, a osim sa igračima, praktično će tek na okupljanju upoznati i neke od svojih pomoćnika. Potpuno neozbiljno – imenovanje njegovog tima prolongirano je bilo gotovo do sedam dana pred prvu utakmicu.
No možda su metode rukovodioca bh. fudbala avangardne europskim i svjetskim trendovima – pokažu li se uspješnim, možda ovakav način rada od FS BiH prepišu i velike fudbalske sile. Sarkazam na stranu, angažman Samira Muratovića kao karizmatičnog bivšeg reprezentativca mogao bi se pokazati također dobrim potezom u pravcu jačanja odnosa i raspoloežnja u ekipi. Ipak, ostaje veliki upitnik zašto Vedadu Ibiševiću nije ponuđeno najmanje mjesto u stručnom štabu!?
Ali vratimo se na glavnog junaka ove priče.
Gotovo da nema čovjeka koji će reći ružnu riječ za Mehu Kodru, što je možda i jedinstven slučaj u bh. fudbalu. Doduše, ima vremena, vjerovatno će na kraju dobiti etikete kao i sva naša velika imena koja su vodila reprezentaciju BiH, ali neka se to desi što kasnije.
“Na papiru” Kodro je možda i najoptimalniji selektor BiH u posljednjih desetak godina. Ni premlad ni prestar. Zbog impozantne igračke karijere je veliko ime, a još uvijek željan trenerskog rezultata i dokazivanja. Profinjen u komunikaciji i ponašanju, a i socijalno inteligentan – ne predstavlja staromodne krute trenere, nego modernog trenera – prijatelja igrača. Uz to, ne može mu se prigovoriti ni da je stranac i da ima izostanak patriotizma – Kodro je pravi bosanskohercegovački trener.
Znamo kakav karakter ima, ali s obzirom da je relativno kratko radio u FK Sarajevo, te većinu vremena proveo radeći u ligama koje se baš detaljno i ne prate iz Bosne i Hercegovine – teško je reći koliko je duboko njegovo trenersko znanje.
No, možda će od njegovog trenerskog potpisa biti važnije da bude osoba koja će igračima Bosne i Hercegovine vratiti samopouzdanje, jer trenutni igrački kadar našeg tima je takav da ipak mora barem biti konkurentan svakom protivniku u kvalifikacijama. Upravo je to kao cilj i najavio Meho Kodro na svom predstavljanju
“Moj neki mali cilj je vratiti igračima samopouzdanje i da vratimo povjerenje javnosti u reprezentaciju. Imam povjerenja u svoj kvalitet i kvalitet ovih igrača. Glavni cilj je plasman na EURO 2024”.
Pošteno govoreći, Kodrin igrački kadar i nije nimalo hrđav.
U odbrani Kodro ima dva igrača najjačih liga – Ahmedhodžića iz Premiershipa i Kolašinca iz Serije A. Hadžikadunić nakon početnih oscilacija igra redovno i solidno u HSV-u. Gazibegović je standardan i dobar u Sturmu, a šta reći o Amaru Dediću koji briljira u Salzburgu. Barišić je napravio iskorak transferom u Basel i od njega očekujemo najbolju verziju kakvu smo gledali protiv Portugala.
Na sredini terena također imamo jasnu kičmu. Krunić je odličan u Milanu, Hadžiahmetović isti takav u Bešiktašu u Turskoj i na europskoj sceni, a Tahirović se senzacionalno odmah nametnuo u Ajaxu. Pjanić na okupljanje dolazi sa kraćeg odmora u Italiji, svakako opterećen kritikama da igra u preslaboj ligi, te da su njegovi genijalni pasovi preskupi za reprezentaciju BiH kojoj na terenu trebaju “radnici udarnici” svih 90 minuta. Ali Pjanić je zdrav i spreman i što je najvažnije – ima utakmice u nogama. Iako ga Patrick Vieria previše ne miriše u Strazburu, iskusni Sanjin Prcić je uvijek na dobrom nivou i dobro je što spreman dolazi na okupljanje. Stevanović koji je kod Hadžibegića prvo bio van kadra, a onda nezamjenjiv, zbog povrede će propustiti okupljanje.
U napadu je u fantastičnoj formi Edin Džeko koji zabija kao na traci, Kodro junior je dao tri gola, Prevljak dva, Demirović jedan. Možda igra u BiH, ali nikako se ne može zanemariti ni Bilbija – devet golova u deset mečeva ove sezone.
Na golu nemamo opcije iz najjačih liga, ali Ibrahim Šehić u Saudijskoj Arabiji igra protiv najjačih igrača u svojoj karijeri. Ipak, za vratom mu sve više puše Nikola Vasilj koji u šest utakmica u njemačkoj drugoj ligi i kupu ne zna za poraz. Uz to je samo primio dva gola u tih šest mečeva.
Sigurno dovoljno da imamo ekipu koja ima i glavu i rep, ali za to će kao što je već navedeno biti potrebno da Meho Kodro vrati samopouzdanje igračima.
Vjerujemo da Kodro svojim krakterom može donijeti zdrav način rada za ozdravljenje reprezentacije BiH. Pobjeda protiv Lihtenštajna bio bi odličan prvi korak.
KOMENTARI