Duž svih granica naše domovine Bosne i Hercegovine stoljećima su se vodile krvave borbe za opstojnost ovog komadića zemaljske kugle i naroda koji živi na njoj. Proučavajući prošlost, čini se, ipak, da se jedan dio naše domovine po vojevanju i junaštvu uveliko izdvajao od ostalih. To je područje Bosanske krajine. Kroz svoju historiju stanovništvo ovog kraja iznjedrilo je bezbroj junaka i svi su oni na neki način zaslužni što bošnjački narod, uprkos svim tegobama i nesrećama koje su ga pogađale, još postoji.
Pogledajte kako je Kamengrad kod Sanskog Mosta nekada izgledao.
Slikar: Edin Hasanić
Za većinu dobrih poznavalaca historije BiH, Kamengrad je znamenito mjesto. U pisanim dokumentima prvi se put spominje daleke 1373. godine. Grad, odnosno tvrđava, smještena je na nepristupačnom, strmom brdu i dominira okolinom. Zbog stalne opasnosti koja je vrebala, dobro je utvrđena radi efikasnije odbrane. Prije dolaska Osmanlija na ove prostore, Kamengrad se nalazio u vlasništvu kneževa Babonića Blagajskih. Ne zna se pouzdano kada je grad došao u posjed Osmanskog carstva. Većina historičara tvrdi da je to bilo 1463. godine, međutim, ima i onih koji tvrde da se konačno zauzimanje Kamengrada desilo tek jedanaest godina kasnije. Bilo kako bilo, pouzdano se zna da je grad 1499. godine bio u rukama Turaka, što tvrdi poznati bosanskohercegovački historičar Hamdija Kreševljaković.
Kada su zauzeli Kamengrad, Osmanlije su ga učinile sjedištem nahije koja je pripadala župi Sana. U gradu je bila smještena posada, na čijem je čelu bio dizdar, dok je policijske poslove u podgrađu obavljao prvo subaša, a kasnije vojvoda. Nešto kasnije, oko 1541. godine, osnovan je Kamengradski kadiluk, koji je u početku obuhvatao, po prilici, teritoriju koju obuhvata današnja općina Sanski Most. Od 1565. godine pa do sredine 17. stoljeća njegova se teritorija povećavala sve do Cetingrada. Vjerovatno su ovom kadiluku oko sredine 16. stoljeća pripadale i nahije Ključ i Bjelaj. Krajem 16. stoljeća Kamengrad je bio u sandžaku Bosni, zatim do iza 1626. godine u sandžaku Bihać. Značaj utvrde Kamengrada počeo je opadati padom Bosanske Krupe 1565. godine.
Podno kamengradskog utvrđenja, u vrijeme osmanske uprave u Bosni, sagrađen je Donji Grad, kojeg stanovništvo naziva Palankom. Donji Grad bio je zaštićen visokim zidovima s palisadama, unutar kojih se sklanjalo okolno stanovništvo u slučaju neprijateljskog napada. Ostaci kamenih zidova vidljivi su i danas, iako su već odavno zarasli u šumu, visoki od pet do sedam metara.
Stariji historičari govore o džamiji iz vremena sultana Fatiha koja se nekad nalazila unutar Palanke. Smatra se da je to bila manja drvena džamija koja se nalazila na kapi‑kuli i po svom izgledu bila je slična džamijama koje su se nalazile na kapi-kulama u tvrđavama Podzvizd i Havala. Od 1624. godine Kamengrad je postao sjedište kapetanije, u koju su spadale i varošice Stari Majdan i Sanski Most, koji se u to vrijeme zvao Vakuf, nakon čega je grad nešto oživio. Ova je varošica propala krajem 17. stoljeća, kada je sjedište kadije i kapetana preneseno u Majdan. U posljednja dva stoljeća, u okolini Kamengrada nastalo je više naselja, a sam grad podijelio se na naselja Donji i Gornji Kamengrad.
KOMENTARI