Iako je svojim gardom i ponašanjem Savo Milošević “sjeo” navijačima reprezentacije BiH, nije baš najbolje počeo njegov zadatak da pripremi reprezentaciju BiH za baraž. Gledajući sa distance selektor Milošević napravio je grešku koju su napravili gotovo svi selektori do sada – precijenio je svoju ekipu.
Činjenica da se protiv Portugala ušlo isto kao protiv Lihtenštajna dovoljan je znak da se zabrinemo. Uz tri ofanzivna igrača, tri igrača veznog reda od kojih je samo jedan kakav-takav trkač, te dva beka koji su bili pretežno ofanzivno fokusirani, naši stoperi izgledali su kao ono kada nekoliko redara na fudbalskom stadionu pokušava zaustaviti hiljade navijača koji utrčavaju na teren sa tribina. Ako uz to dodamo umor od dvije utakmice u četiri dana, odluka o istom sastavu bila je kao izaći pred streljački vod.
Rezultat – reprezentacija je u pripremama za baraž korak nazad nego što je bila prije 15 dana kada je u pitanju stabilnost i samopouzdanje.
Halo Roberto, uspori malo
Da li je supruga Sarajka natjerala Thierrya Henrya da nazove svog prijatelja Roberta Martineza na poluvremenu i interveniše ili Ronaldo nije imao srca da slomi publiku koja ga toliko voli – ne znamo, ali Portugal je na poluvremenu digao ručnu kočnicu. Sreća, jer da se u drugom poluvremenu nastavilo kao u prvom, te noći srce bi izdalo sigurno stotine navijača naše reprezentacije.
Ali koga briga za navijače. Da imaju trun odgovornosti prema javnosti, barem bi do sada jedan član Izvšrnog odbora FS BiH podnio ostavku zbog katastrofalnih rezultata svih naših selekcija pod selektorima za čije su imenovanje oni digli ruku ili onog još gore – rastanak sa selektorom koji ima rezultat.
O Savezu je više mučno pisati, ali kako se ne uhvatiti za glavu kada direktor reprezentacija izjavi “da imamo previsoko mišljenje o sebi” a u isto vrijeme učestvuje u promjeni četiri selektora u 12 mjeseci? Pa ako imamo loše igrače, zašto se onda mijenjaju četiri selektora? Onda su loši rezultati do igrača, ne do selektora?
Petev i Zrinjski
A sada ono famozno izlizano pitanje – šta dalje? Novih igrača koji bi revolucionarno promijenili kvalitet reprezentacije nema. Ali to ne znači da se ne može imati bolji rezultat.
Zato bi trebalo pitati čistačice u Fudbalskom savezu BiH da slučajno negdje nije ostala neka zabilješka ili još bolje notes Ivajla Peteva u kojem bi pročitali kako se on to ravnopravno dva puta suprostavio Francuskoj, koja je u tom trenutku bila možda i jača ekipa nego što je to trenutno Portugal. Tu bi vjerovatno pisalo da Bosna i Hercegovina protiv ekipa ranga Portugala mora igrati puno defanzivnije, uz maksimalno dva igrača koji imaju zadatak realizirati kontra napade. A pošteno govoreći, mi slično tome moramo igrati i protiv ekipa koje su daleko ispod ranga Portugala.
Ako Petev nije u kanti za smeće ostavio nikakve papiriće, onda je tu druga opcija. Trebalo bi vidjeti kako je to Zrinjski uspio parirati nadmoćnoj Aston Villi. Ako već naš stručni štab bude analizirao kako je to igrao Zrinjski protiv Aston Ville, treba povesti i rukovodioce FS BiH da vide šta je to formula za uspjeh jednog nogometnog kolektiva.
Vjerovatno bi u Mostaru saznali da su to stabilnost i kontinuitet.
Pokrij se koliko ti je jorgan dug
Nažalost nemamo nijedno od to dvoje pa možda u ovom trenutku možda da ipak poslušamo Zvjezdana Misimovića koliko god i on sam kontradiktoran bio. “Imamo previsoko mišljenje o sebi” ili hajmo se pokriti “koliko nam je jorgan dug”.
Ili da zaključimo – selektore igraj sa najmanjim rizikom, defanzivno. Da budemo tvrd orah nam je izgleda jedina šansa.
Osim ako FS BiH ne smijeni i Savu Miloševića zbog izostanka “patriotskog naboja” ili “energije” ili “lošeg izvještaja”.
Ništa nas više ne može iznenaditi. Jer ko zna, možda nam FIFA dozvoli da postavimo četiri zvjezdice iznad grba FS BiH. Ne kao što svjetski prvaci nose, nego za oboren rekord u broju promijenjenih selektora u godini dana.
Ipak, čini se da je Savo Milošević za sada siguran, jer je predsjednik Saveza u svojoj stručnoj analizi zaključio kako je nesretno dosuđen penal poremetio dosta toga.
KOMENTARI