“Sve što radim, nosim dio Bosne sa sobom, ali ipak, ostavim i dovoljno američkog štiha”, rekla je Senada Grbić, šefica lanca restorana porodice Grbić u gradovima Dutchtown i Tower Grove South. Njeni roditelji, Ermina i Sulejman Grbić, su otvorili prvi restoran 2002. godine.
Ova porodica je porijeklom iz Starog Majdana kod Sanskog Mosta, na sjeverozapadu BiH. Sulejman je, nakon odsluženog vojnog roka u BiH, došao u Ameriku i dugo tražio gdje da se smjesti, pa je odabrao St. Louis, jer ga najviše podsjeća na Bosnu.
“Sviđa mi se život u Americi, ali ipak se ponosim svojim bosanskim korijenima. Uživam u spajanju ta dva različita svijeta. Prijatelji me često pitaju o razlikama u kulturama ove dvije prelijepe zemlje, razlikama u tradiciji, kakva su nam pića, kafa i ljudi. Sve je totalno drugačije. Prihvatili smo američku tradiciju i sviđa nam se, ali zadržali smo i dosta naše bosanske”, ispričala je ova mlada Bosanka.
Kako je Amerika zemlja za nove prilike i uspjehe, zemlja za novi život svakako je godila članovima porodice Grbić jer su tu uspjeli pronaći spas od strašnih događanja na Balkanu i ratova koji su odnijeli mnoge živote.
“Nikada nisu krili ništa od nas, slobodno smo gledali CNN i sva dešavanja u rodnoj zemlji. Bili smo zahvalni na svemu što imamo i uvijek su nam govorili da moramo biti zahvalni, jer smo zdravi i što možemo pomoći drugima”, rekla je Senada Grbić za St. Louis Bosnian.
Senada je već u trećem razredu pravila mnoga jela u kući. Napravila bi musaku, popularno jelo na Balkanu od jaja i krompira, pitu i ostala domaća jela. Ona kaže da poznata hrana iz djetinjstva može biti dobra utjeha u teška vremena.
“Moji roditelji su mnogo pomagali ljudima oko nas. Malo vremena sam provodila sa roditeljima, pogotovo sa majkom. Jedino vrijeme koje smo provodili zajedno je bilo u kuhinji. U prvom razredu sam radila zadatak na temu knjige recepata na šta mi je učitelj rekao da Kuharica nije prava knjiga. Naljutila sam se i rekla da će doći dan kada ću im pokazati da je to prava knjiga”, prisjetila se šefica restorana porodice Grbić.
Senada ima i brata i sestru koji rade s njom i aktivno svi učestvuju u poboljšanju njihove ponude. Spomenula je i da su ih roditelji cijeli život učili i bosanski i engleski jezik, jer nisu željeli da zaborave jezik koij se govori u njihovoj rodnoj zemlji.
“Nikada nisam doživjela nikakve predrasude. Jednom se desilo da nam je neko sprejom na garaži napisao ‘Vratite se u Bosnu!’, ali smo to samo obrisali i nastavili kao da ništa nije bilo. NIje me ni povrijedilo. Tu smo gdje je smo i tu ostajemo”.
Senada živi u kući koja ima veliku baštu, a nalazi se preko puta restorana. Ona se budi rano svaki dan, osim kada ima slobodan dan i zajedno sa članovima svoje porodice priprema kuhinju, provjeravaju inventar i kupuju sastojke za početak radnog dana.
Njena majka svako jutro ustaje u 3:30, radi svoj drugi posao do poslijepodneva, a nakon toga dolazi u restoran gdje ostaje do zatvaranja.
“Moji roditelji mnogo rade. Ako bih mogla biti upola dobra osoba kao oni, ja bih bila prezadovoljna”, ispričala je Senada. Dodala je i da sve što se dogodilo u BiH ne znači da je njena porodica zaboravila BiH.
COMMENTS
Ja sam rodom iz Stare Rijeke. Drago mi je cuti da moji zemljaci uspiju u svijetu.
Puno pozdrava od mene i moje familije. Ja sam hamdije grbica najmladi sin sve najbolje vam zelim
divno Je cuti kako su Nasi bosanci uspjrsni pozzz iz canade?
Jako mi je drago da ste tako uspjeli i zelim vam da jos toliko ostvarite u svom zivotu.Jer ja znam kako se sad poslije rata zivi u bosni pogotovo ko neradi . Jer ja sam iz Prijedora i samohrana majka kcerke od 15 godina koja sam bez posla. Ali zelim vam svu srecu ovoga svijeta
Zelim vam svu srecu svijeta a vjerujte da bi sutra posto sam samohrana majka iz Prijedora i imam Hrvatske papire doci tamo ali nemam nikog tamo da mi moze da garantuje jer ja i kcerka smo sami ona şe bavi atletikom a ja neradim ali zivjeti se mora. zelim vam jos toliko da ostvarite u svom zivotu
Cestitam i sretno zemljaci