“Sve što radim, nosim dio Bosne sa sobom, ali ipak, ostavim i dovoljno američkog štiha”, rekla je Senada Grbić, šefica lanca restorana porodice Grbić u gradovima Dutchtown i Tower Grove South. Njeni roditelji, Ermina i Sulejman Grbić, su otvorili prvi restoran 2002. godine.
Ova porodica je porijeklom iz Starog Majdana kod Sanskog Mosta, na sjeverozapadu BiH. Sulejman je, nakon odsluženog vojnog roka u BiH, došao u Ameriku i dugo tražio gdje da se smjesti, pa je odabrao St. Louis, jer ga najviše podsjeća na Bosnu.
“Sviđa mi se život u Americi, ali ipak se ponosim svojim bosanskim korijenima. Uživam u spajanju ta dva različita svijeta. Prijatelji me često pitaju o razlikama u kulturama ove dvije prelijepe zemlje, razlikama u tradiciji, kakva su nam pića, kafa i ljudi. Sve je totalno drugačije. Prihvatili smo američku tradiciju i sviđa nam se, ali zadržali smo i dosta naše bosanske”, ispričala je ova mlada Bosanka.
Kako je Amerika zemlja za nove prilike i uspjehe, zemlja za novi život svakako je godila članovima porodice Grbić jer su tu uspjeli pronaći spas od strašnih događanja na Balkanu i ratova koji su odnijeli mnoge živote.
“Nikada nisu krili ništa od nas, slobodno smo gledali CNN i sva dešavanja u rodnoj zemlji. Bili smo zahvalni na svemu što imamo i uvijek su nam govorili da moramo biti zahvalni, jer smo zdravi i što možemo pomoći drugima”, rekla je Senada Grbić za St. Louis Bosnian.
Senada je već u trećem razredu pravila mnoga jela u kući. Napravila bi musaku, popularno jelo na Balkanu od jaja i krompira, pitu i ostala domaća jela. Ona kaže da poznata hrana iz djetinjstva može biti dobra utjeha u teška vremena.
“Moji roditelji su mnogo pomagali ljudima oko nas. Malo vremena sam provodila sa roditeljima, pogotovo sa majkom. Jedino vrijeme koje smo provodili zajedno je bilo u kuhinji. U prvom razredu sam radila zadatak na temu knjige recepata na šta mi je učitelj rekao da Kuharica nije prava knjiga. Naljutila sam se i rekla da će doći dan kada ću im pokazati da je to prava knjiga”, prisjetila se šefica restorana porodice Grbić.
Senada ima i brata i sestru koji rade s njom i aktivno svi učestvuju u poboljšanju njihove ponude. Spomenula je i da su ih roditelji cijeli život učili i bosanski i engleski jezik, jer nisu željeli da zaborave jezik koij se govori u njihovoj rodnoj zemlji.
“Nikada nisam doživjela nikakve predrasude. Jednom se desilo da nam je neko sprejom na garaži napisao ‘Vratite se u Bosnu!’, ali smo to samo obrisali i nastavili kao da ništa nije bilo. NIje me ni povrijedilo. Tu smo gdje je smo i tu ostajemo”.
Senada živi u kući koja ima veliku baštu, a nalazi se preko puta restorana. Ona se budi rano svaki dan, osim kada ima slobodan dan i zajedno sa članovima svoje porodice priprema kuhinju, provjeravaju inventar i kupuju sastojke za početak radnog dana.
Njena majka svako jutro ustaje u 3:30, radi svoj drugi posao do poslijepodneva, a nakon toga dolazi u restoran gdje ostaje do zatvaranja.
“Moji roditelji mnogo rade. Ako bih mogla biti upola dobra osoba kao oni, ja bih bila prezadovoljna”, ispričala je Senada. Dodala je i da sve što se dogodilo u BiH ne znači da je njena porodica zaboravila BiH.
KOMENTARI