Dizajneri video-igrica važe za čudake koji svoj hobi žele da pretvore u profesiju. Ali takva shvatanja odavno više nemaju veze sa stvarnošću. Dizajn video-igara već je našao mjesto i u akademskom svijetu.
Odavno su prošla vremena u kojima je nekoliko usamljenih kompjuterskih čudaka sjedilo u zadimljenim podrumima i izmišljalo video-igre s četvrtastim likovima, nespretnim dijalozima, jeftinom sintesajzerskom muzikom i puno piksela. Danas produkcija mnogih igara zahtjeva puno novca i profesionalnost, piše DW.de
U razvijanju samo jedne igre otuda često učestvuju stotine ljudi: programeri, dizajneri, muzičari, autori, spikeri… Često su produkcije poznatih i velikih igara skuplje od bioskopskih filmova. I često donose više novca od njih. Branša kontinuirano raste, igrice se svuda igraju – ne samo kod kuće na računaru nego i na mobilnim telefonima i na internetu.
Stalno se traže novi mladi saradnici. Na Visokoj školi za medijski dizajn u Diseldorfu svake godine se upisuje 26 studenata na studije za dizajn video-igara.
Prva i jedina
Linda Brajtlauh je prva i do sada jedina žena u Njemačkoj koja predaje na ovom smjeru. Do ove katedre je ova 46-godišnjakinja došla raznim putevima i stranputicama, između ostalog, naravno, igrajući i sama. Igrice je počela da igra sa 12 godina. Kasnije je studirala na Visokoj školi za film, upoznala kompjutersku animaciju i po završetku studija počela da predaje na Fakultetu za informatiku.
Doktorirala je na temu dramaturgije u kompjuterskim igrama, temu na koju su, kako sama kaže, “još do pre nekoliko godina mrštili profesori na akademijama umetnosti”. U međuvremenu se, dodaje Brajtlauh, uvidelo da kompjuterske igre i te kako imaju veze s umjetnošću.
Sada, dakle, Linda Brajtluh predaje na Fakultetu za medijski dizajn u Diseldorfu. Iako poslijepodne više nema predavanja, vrlo je živo u raznim fakultetskim prostorijama. Studenti sjede ispred računara, ispred njih su po dva, tri ekrana. Oni timski rade na jednoj trodimenzionalnoj igrici. Razmenjuju mišljenja, smješe se.
Njihova profesorka je ponosna na njih kada vidi koliko su posvećeni svojim zadacima. “Pored projekata u kojima mogu da izaberu šta žele da rade, oni imaju naravno i predavanja, teoriju i praksu.”
Žene rado programiraju
Mnogi studenti su ovamo stigli preko grafičkog dizajna i umjetnosti. Svuda po hodnicima vise screenshotovi likova i krajolika iz mašte. Prije nego što im se na ekranu udahne život, studenti moraju da ih modeluju kao prave figure. U vitrinama su izloženi takvi prototipovi – kreativnost studenata stvarno nema granica.
Pre je udio muških studenata na ovom odsjeku bio puno veći. Ali sve češće se i žene usuđuju da krenu ovim putem. Linda Brajtlauh tvrdi da više ne važi ni uvreženo mišljenje da žene nerado programiraju: “Jako je puno devojaka koje na početku kažu da bi željele da rade s grafikom, a kasnije primjete da im se mnogo više sviđa programiranje.”
Jedna od njih je i Bea. Ona upravo isprobava jedno oružje u trodimenzionalnoj slici. Bea je studirala ekonomiju iako je uvek željela da radi nešto kreativno. Nakon studija je shvatila da mrzi ekonomiju, priča Bea, pa se prijavila na fakultet u Diseldorfu – i to iako nije baš luda za matematikom i tehnikom. Kaže da je ovde, međutim, puno drugačije nego u školi gde sve radiš samo za ocjenu – ovde se odmah vide rezultati.
Lukas je želeo da studira arhitekturu. A onda je saznao za smjer dizajna za video-igre. “Tu imate široki spektar u kojem možete da ispoljite svoju kreativnost. Izmišljate priče, morate da se brinete za ton, za sliku, da razvijate karaktere, izmišljate čitave svjetove i slažete nivoe.”
Vrlo traženo zanimanje
Rasprostranjena je zabluda da studenti koji studiraju dizajn igara od svoga hobija žele da naprave zanimanje. Za svoj hobi oni međutim uopšte više nemaju vremena. Kada ih profesorka pita ko od njih u slobodno vreme još igra igrice, javlja se vrlo mali broj studenata. “Tokom noći”, kaže jedan student, što izaziva glasan smijeh.
“Ja moram da ih podsjećam da igraju, jer je to dio nastave”, objašnjava Linda Brajtlauh. “Oni moraju sve bespoštedno da analiziraju da bi vidjeli šta funkcioniše, a šta ne, šta bi moglo bolje da se napravi, to je stvarno ozbiljan posao.”
Ali po završetku studija dizajnerima video-igara smeši se svijetla budućnost. Na tržištu vlada prava jagma za njima. Ali završetak studija za njih ne znači i kraj učenja – oni će uvjek morati dalje da uče jer se njihova branša mjenja munjevitom brzinom.
Izvor: DW.de
KOMENTARI