Iako je u stopa nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini, prema podacima Svjetske banke, 16,7 procenata, poslodavci u našoj zemlji suočavaju se sa nedostatkom radne snage.
Alma Čalkić, direktorica i vlasnica firme “KANA N &N”, koja se bavi proizvodnjom i prodajom tekstilnih proizvoda namijenjenih za opremanje interijera, za BUKU kaže da je zbog krize uzrokovane pandemijom COVID-19 morala podijeliti 17 otkaza. Danas ima 10 radnica, ali to joj nije dovoljno. Iako osjeti pad proizvodnje zbog situacije na svjetskom tržištu, mogla bi zaposliti dodatnu radnu snagu, ali je potraga putem oglasa i preporuka često bezuspješna. Radnice koje su dobile otkaz sada ne žele raditi pod ranijim uslovima, a neke su i u penziji.
“Naravno da mi to pravi problem u proizvodnji, ne možemo nekada rokove ispuniti zbog manjka radnika, ali, nažalost, to je trenutna situacija. S obzirom da smo još u blagom padu, očekujemo bar stagnaciju i lagani rast na tržištu da bismo mogli osjetiti da li mi manjak radne snage usporava rast, nažalost”, kaže Čalkić za BUKU.
Stvarne potrebe za radnom snagom biće tek vidljive nakon oporavka tržišta koje je pretrpjelo dvije krize u dvije godine. Pandemiju i inflaciju uzrokavanu ratom u Ukrajini.
Zašto imamo visoku stopu nezaposlenosti dok istovremeno nedostaje kadra na tržištu rada pitamo ekonomskog analitičara Faruka Hadžića.
“Objašnjenje je vrlo jednostavno. Sistem registracije nezaposlenih u Bosni i Hercegovini je takav, da mnoge osobe su registrovana kao nezaposlene na evidencijama zavoda za zapošljavanje samo radi ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje. Uglavnom su u pitanju dugotrajno nezaposlene osobe – preko 5 godina, gdje veliki broj takvih osoba aktivno radi, ali putem rada na crno. Zbog toga imamo situaciju da poslodavci traže radnike, koje ne mogu pronaći na tržištu rada, iako takvih osoba imamo registrovanih kao nezaposlene. Posljedica ogromnog rada na crno i iseljavanja stanovništva jeste nivo radne snage koji je dosta manji nego što se misli, te nam zbog toga poslodavci aktivno traže uvoz radnika iz inostranstva”, objašnjava Hadžić za BUKU.
I u Uniji poslodavaca Republike Srpske svjesni su nedostatka radne snage. Potreba za radnom snagom i problem u pronalaženju radnika/ca sve su izraženiji u posljednje dvije, tri godine. Toga su svjesni i u Uniji poslodavaca Republike Srpske.
„Struktura naše ponude radne snage je sve slabija. Na evidenciji nezaposlenih sada imamo 64.900 nezaposlenih. Značajan dio ponude i dalje nema interes da radi, jer se nalaze u neformalnoj zoni. Starosna i kvalifikacijska struktura ponude je takođe na veoma niskom nivou. Imamo i fenomen velikog broja nezaposlenih sa VSS, oko 9500, koji većinom nisu zainteresovani da rade na poslovima ispod svojih kvalifikacija. Radi se o dugogodišnjim strukturnim problemima tržišta rada u Republici Srpskoj na koje nismo adekvatno odgovorili kroz realizaciju strateških i planskih dokumenata“, kaže za BUKU Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca Republike Srpske.
Kvote radnih dozvola za strance za 2022. godinu su bile 1400 radnih dozvola i one su u određenom dijelu i iskorišćene. Aćić kaže da bi to trebalo značiti da je to približno broj nedostajućih radnika na tržištu rada Republike Srpske u ovom trenutku.
Tradicionalno, najviše nedostaje radnika u građevinarstvu i ugostiteteljstvu, ali problem imaju sve privredne grane.
„U ovom trenutku možemo reći da se radi o zanimanjima iz oblasti građevinarstva, turizma i ugostiteljstva i poljoprivrede. Međutim, sve privredne grane već iskazuju potrebu za radnom snagom iz inostranstva“, kaže Aćić.
Šta očekivati u 2023?
Kvote radnih dozvola za strance za 2023. godinu će se kretati na nivou iz 2022. godine uz mogućnost da budu povećane ukoliko se za to ukaže potreba.
„Imamo i sporadičnih slučajeva povratka radnika iz zemalja Evropske unije, što može imati poztivan efekat na domaće tržište rada i poslovni ambijent u cijelini. Potrebno je programe podrške zapošljavanju usmjeriti ka privredi i privatnom sektoru dominantno i to prema radnim mjestima na kojima se stvara veća dodana vrijednost i na kojima se zarađuju veće plate. To u suštini predstavlja i ključni strateški cilj koji prati potrebu da se naša ekonomija u tehnološkom smislu podigne na jedan viši nivo“, kaže Aćić za BUKU.
Odliv najproduktivnijeg dijela stanovništva prema zemljama Evropske unije predstavlja jedan od ključnih problema naše zajednice koji pored ekonomskih za posljedicu ima demografske deficite koje naše društvo ne može nadoknaditi.
“Ovaj problem urušava ključne pretpostavke za održivost zajednice u ekonomskom i socijalnom smislu. Složenost problema ukazuje na potrebu drugačijeg pristupa, odnosno sinergijsko djelovanje institucija i organizacija. Svakako, potrebno je redizajnirati i revidirati Populacionu politiku Republike Srpske i uskladiti sve strateške dokumente Republike Srpske sa ovim dokumentom”, govori Aćić.
Iako se Bosna i Hercegovina konstantno suočava s odlivom radne snage, do sada nije bilo slučajeva zatvaranja preduzeća zbog nedostatka radne snage, alo je bilo sporadičnih slučajeva smanjenja obima proizvodnje.
“Ukoliko bi se nastavio trend smanjenja ponude radne snage zbog demografskih deficita, onda je za očekivati i pojavu takvih scenarija“, zaključuje Aćić.
KOMENTARI