U selu Grdanovci, smještenom na obroncima Grmeča, u poslijeratnom periodu vratilo se tridesetak povratnika i mahom je riječ o osobama u starijoj životnoj dobi. Mještani kažu kako su sa zebnjom dočekali prvi snijeg, koji je ove godine pao ranije nego obično, jer tada počinju njihovi najveći problemi.
Ovi ljudi žive izolirano od ostatka svijeta, a posebno je teško u zimskom periodu, kada snijeg zavije puteve i odsječe selo. Starica Milka Todorović se vratila svojoj kući prije punih sedam godina. Živi usamljeničkim životom, u skromnom stambenom objektu od dvije sobice, obnovljenom sredstvima donatorskih organizacija.
– Teško se živi, ali najviše pada samoća. Najbliži komšija udaljen je jedan kilometar, a kada snijeg zavije, danima znam biti sama u kući, kaže starica. Iako je zagazila u sedmo desetljeće života, kaže da često zna prepješačiti po dvadeset i više kilometara do Sanskog Mosta i nazad kako bi na tamošnjoj pijaci prodala poljoprivredne proizvode ili šumske plodove koje sakuplja.
Najmlađi povratnik u ovo podgrmečko selo je 40-godišnji Radovan Daljević, koji se na porodično imanje vratio prije pet godina. – Ovo je moja djedovina i tu sam svoj na svom. Živim od poljoprivrede i stočarstva, teško je, ali se iz ove kože ne može, dodaje on. Ističe kako će to motivirati i druge da se vrate na svoje ognjište. Dodaje kako se u cijelo selo vratilo tek tridesetak povratnika, te da im često pomaže u poljoprivrednim i drugim poslovima.
– Prošle godine smo dobili donaciju u traktoru kojeg koristi cijelo selo. Nešto se zasije i ubere i tako se preživljava. Većina ljudi ima skromne penzije, a neki uopšte nemaju primanja, kaže Daljević. Mještanin Milorad Barudžija dodaje kako mještanima najveći problem predstavljaju loši putevi koji ih povezuju sa ostatkom svijeta. Prije rata je, kako kaže, postojala autobusna linija sa Sanski Mostom, koja međutim, danas ne funkcionira.
Povratnici se slažu kako je najteže u zimskom periodu, jer su zime u podgrmečkom kraju hladne i oštre sa snježnim nanosima koji nekada znaju dostizati visinu od dva do tri metra. Društvo im tada, kažu, prave divlje životinje koje se iz viših područja Grmeča spuštaju u blizinu naseljenih mjesta u potrazi za hranom.
Rusmir Karat /.reprezent.ba
KOMENTARI