Posjetivši me u mome rodnom Varcar Vakufu/Mrkonjić-Gradu, moj prijatelj i suborac Marjan Hajnal poželio je da odemo do Spomen-muzeja Prvog zasijedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH-a). Dogovorili smo se snimiti fotografije i video-klipove sa zastavom sa ljiljanima.
To smo i učinili, izgovorivši nekoliko rečenica o značaju ZAVNOBiH-a na kojem je 25. novembra 1943. ozvaničena formula po kojoj su vijekovima živjeli stanovnici ove države — kako Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, već i muslimanska, i hrvatska i srpska — svih njenih naroda, narodnosti i građana koji u njoj žive. Takva Bosna može bti po mjeri svakoga njenog stanovnika i u budućnosti.
Dok smo nas dvojica sa zastavom RBiH u rukama izgovarali poruke ZAVNOBiH-a, u blizini je bio jedan milicioner koji nas je povremeno promatrao, ali uopće nije reagirao. Malo kasnije je stigao još jedan milicioner, koji nam također nije rekao ni jednu riječ.
Kada smo Marjan i ja završili snimanje u čemu nam je pomogao jedan dječak, ostavili smo zastavu u naš uto koji je bio parkiran preko puta Muzeja ZAVNOBiH-a ispred Hotela, a potom se odvezli u Ulicu Sime Šolaje gdje smo parkirali auto. Krenuli smo pješice na mjesto gdje je četiri stotine godina stajala džamija Mustafe-age, utemeljivača Varcar Vakufa koju su barbari srušili u kasnu jesen 1992.
Tada smo se sreli sa onom dvojcom milicionera.Jedan od njih se predstavio kao Dragan Kaurin.Uporno je tvrdio kako smo mi istakli i koristili nevažeću, zabranjenu zastavu Armije RBiH.Kada smo mu proturiječili, taj je milcioner počeo prijetiti hapšenjem ako se usudimo opet razviti tu zastavu.
Postavili smo pitanje, zašto nas nisu hapsili kada smo bili sa zastavom sa ljiljanima pred Spomen-muzejom ZAVNOBiH-a, dakle na „djelu” — na licu mjesta te zašto nas sad nagovaraju na isto „djelo” zbog kojeg i nas uhapisli… Možda je greška što nismo otišli do našega auta i uzeli zastavu sa ljiljanima i ponovo otišli pred zgradu Prvog zasijedanja ZAVNOBiH-a. Milicioner je prijetio ratom i uništenjem Bosne.
„Nemojte vi meni ovdje provoditi zakone džamahirije!” rekao je ljutito, a zatim su se obojica udaljila. Marjan i ja smo otišli svojim poslom, kako smo i planirali.
Moramo se boriti za RBiH kako bi indoktrinirani i prepadnuti ljudi postali svjesni da im nikada nije prijetila opasnost o Republike Bosne i Hercegovine, ali jeste od zajedničkih neprijatelja, pa tako i Silajdžića i Dodika, koje je i milicioner u Mrkonjiću spomenuo, kako nas biva ni jedan ni drugi neće izbaviti ako nas on uhapsi.Po toj dvojici ahbaba, Dodiku i Silajdžiću, ljutih neprijatelja RBIH i narodnih gulikoža, mi bi se naležali u zatvoru!
KOMENTARI