U prethodnim godinama svjedočili smo stravičnim scenama na ulicama glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Bezobrazni i nesavjesni vozači oduzimali su živote građanima koji bi se ni krivi ni dužni našli pored glavnih saobraćajnica. Koliko god određene statistike pokazivale jedno, percepcija građana je nešto sasvim drugo. Građani su nezadovoljni jer se nadležni organi u prethodnim godinama nisu uspjeli izboriti s bahatim vozačima koji su na cestama radili šta su htjeli.
U medijima smo gotovo na sedmičnoj bazi mogli pročitati naslove sljedećeg sadržaja: “Vozio bez vozačke dozvole”, “Vozio pod dejstvom alkohola”, “Imao neplaćenih kazni 80.000 KM”. Sve ove činjenice nisu ulijevale sigurnost građanima Kantona Sarajevo. Stoga su u Ministarstvu unutrašnjih poslova KS-a potražili pomoć od Semira Šuta, bivšeg policijskog komesara u Zeničko-dobojskom kantonu, koji je ostvario značajan uspjeh u borbi protiv onih koji nemaju ni truni savjesti. Šut je imenovan za koordinatora za poboljšanje stanja sigurnosti u saobraćaju u Kantonu Sarajevo, a za Buku je govorio o rezultatima provedbe Smjernica za poboljšanje stanja sigurnosti u saobraćaju.
Koji su najveći problemi u Kantonu Sarajevo koje ste identifikovali prije dvije godine i koji od njih su do sada otklonjeni?
– Što se tiče Kantona Sarajevo, postoje određene specifičnosti koje treba uvažavati kod ukupne ocjene stanja sigurnosti. Ono jeste opterećeno svakodnevno, ali ne možemo govoriti o visokom stepenu ugroženosti. Na području Kantona Sarajevo imamo ogroman broj registrovanih vozila, imamo dnevnu migraciju gdje se kreće nekoliko hiljada vozila, po pitanju posla, jednodnevnih obaveza, turizma i slično. Drugi veliki problem na koji policija i sigurnosni organi ne mogu utjecati jeste infrastrukturni. Dakle, ni izbliza infrastruktura grada ne odgovara i ne može odgovoriti ovom broju motornih vozila.
Oštrija kazna u kombinaciji s drugim mjerama
Vi znate da su sve glavne saobraćajnice, i ove najkvalitetnije, najkomfornije za odvijanje saobraćaja napravljene još osamdesetih godina i od tada mi iščekujemo izgradnju i transverzala i longitudinala. Evo nešto se sada na tome radi, nešto se privodi kraja i ja se nadam da će bar ovi priključci na autoput i ovo što se radi u Buča Potoku i još neke saobraćajnice, da će bar donekle olakšati. Sljedeća stvar koja otežava probleme odvijanja saobraćaja u Sarajevu je problem javnog gradskog prijevoza. Svi veliki gradovi, svi moderni gradovi su pitanje gustine i teškoća u saobraćaju riješili ponudom gradskog saobraćaja. Tu dolazimo do jednog novog problema. Da bi putnike mi stimulisali da koriste gradski saobraćaj, on mora biti redovan, komforan, vozila moraju biti uredna, čista, klimatizirana, što donedavno u Kantonu Sarajevo nije bio slučaj. Vi znate za sve probleme JKP Gras koji su se javljali, ali evo i tu se situacija pomalo popravlja i ja se nadam da će to donekle doprinijeti navikama naših građana za korištenje gradskog prijevoza. Naravno, na sve ovo dolazi situacija s našom saobraćajnom kulturom, odnosno nekulturom.
Svjedoci smo kako su vožnje bez vozačke dozvole odnosile živote naših sugrađana. Kako ovo prevenirati, je li moguće oštrijim kaznama ili je potrebno još nešto?
– Kada je u pitanju vožnja bez vozačke dozvole, bahata vožnja, vožnja pod dejstvom alkohola, dakle sve situacije u kojima su teški prekršaji i teško nepoštivanje propisa uticale na teške nezgode, na nezgode u kojima su naši sugrađani gubili živote ili u kojima je teško narušeno njihovo zdravlje, prevenirati je moguće s kombinacijom mjera. Dakle, ovdje se sav teret ne može prebacivati na policiju, policija je organ koji treba najbrže i najsavjesnije da odgovori, ali nije moguće sama da odgovori. Tu moramo krenuti od osnovnih i srednjih škola, od saobraćajnih sekcija. Ja sam često govorio o primjeru saobraćajne sekcije. Svaki učenik koji prođe saobraćajnu sekciju, koji dođe u doticaj s onom uniformom za školsku saobraćajnu patrolu, koji dođe u dodir s propisima, velika je vjerovatnoća da sutra neće biti teški prekršilac i da će to utjecati na razvijanje njegove svjesti o poštivanju saobraćaja. Tako postoji i drugi niz metoda kojima se to može prevenirati. Nakon rada socijalnih radnika, psihologa i nastavnog osoblja, možemo govoriti o kaznama. Da li je moguće prevenirati oštrim kaznama? Moguće je, i u našoj situaciji će to biti prijeko potrebno. Spomenuo sam saobraćajnu kulturu ili nekulturu, koja opet ima svoje utemeljenje u opštoj kulturi, onda je oštrija kazna prijeki lijek. Nažalost, mi danas imamo sramno niske kazne za teške prekršaje. Ovdje ističem prekršaje za vožnju pod dejstvom alkohola, za prekoračenje brzine preko 30 km/h ili preko 20 km/h u naseljenim mjestima. To su sramno niske kazne i mi smo odavno predlagali da se te niske kazne povećavaju. Evo nabrojali smo nekoliko preventivnih pravaca u kojima se može djelovati, a i kažnjavanje je vid specijalne prevencije. Kažnjavanje je odvraćanje da i sam počinilac to više ne čini, a i onaj koji se uvjeri da je neki vozač kažnjen, treba da mu to bude motiv da ne čini prekršaj. Mi smo u cilju ove prevencije, na inicijativu ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo gospodina Admira Katice pokrenuli jednu kampanju putem društvenih mreža, putem online komunikacije i bilborda gdje ćemo pokušati da govorimo i ovim drugim metodama, koje se ne tiču samo policije i kazni, da pokušamo utjecati na svijest vozača.
Kada je riječ o oduzimanju vozila nesavjesnim vozačima, je li se po ovom pitanju išta promijenilo, oduzimaju li se vozila privremeno ili trajno?
– Tu je bilo dosta posla. U Kantonu Sarajevo je bio jedan zastoj u trajnom oduzimanju vozila od nesavjesnih vozača, odnosno to je oduzimanje vozila od vozača koji čine najteže prekršaje i koji učestalo ponavljaju prekršaje i time ugrožavaju naše sugrađane. Radilo se o tumačenju propisa. Organizovali smo okrugli sto putem smjernica koje je sačinila radna grupa koju je formirao ministar Katica, na čijem sam bio čelu, gdje smo razgovarali sa sudijama Općinskog i Kantonalnog suda u Sarajevu, s predstavnicima Uprave policije i predstavnicima Ministarstva unutrašnjih poslova, gdje smo razjasnili određene nedoumice koje su kočile postupak privremenog oduzimanja vozila. Dokaz da smo to riješili i razjasnili tu pravnu putanju jeste da je u prošloj godinu oduzeto 85 vozila od učestalih prekršilaca, To je značajan broj, vjerujem da će u ovoj godini to biti sigurno biti preko 100, jer aktivnosti policije na tom planu su dosta ozbiljnije i nisu opterećene poteškoćama pravne prirode, jer smo zahvaljujući razumijevanju Općinskog i Kantonalnog suda u Sarajevu prihvatili njihove sugestije i taj postupak sada ide bez poteškoća.
Policija privremeno oduzima vozilo, a sud trajno
To je jedna jako dobra metoda, ona ima i represivni karakter i karakter specijalne prevencije. Kod pojedinih vozača čija je svijest na tako niskom nivou, nema drugog načina nego trajno oduzeti vozilo. Vjerujte mi da zemlje s visokim demokratskim standardom sve više se okreću ovoj metodi, jer nijedna druga, pa čak ni upućivanje na ljekarski pregled psiholozima, nije dala rezultata, nego izgleda da je metoda od bahatog i bezobraznog prekršioca trajno oduzeti vozilo, onemogućiti mu da učestvuje u saobraćaju. Dakle, policija oduzima privremeno, predlaže sudu trajno oduzimanje, a sud donosi rješenje i tim rješenjem se vozilo trajno oduzima od vozača.
Kao vođa radne grupe za provedbu smjernica za osnaživanje policije u KS predložili ste i određene izmjene zakona na različitim nivoima. Šta ste sve predložili i je li išta od toga usvojeno?
– Mi smo kao radna grupa za provedbu smjernica i ja kao koordinator za poboljšanje stanja sigurnosti u saobraćaju u Kantonu Sarajevo, predložili smo određene izmjene zakona na različitim nivoima. Prije svega, Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ni do danas nemamo rezultat. Mislim da nema opravdanja što se na nivou Parlamentarne skupštine BiH to nije našlo na dnevnom redu.
Federalna i državna vlast još nije izmijenila propise
Nažalost, rad Parlamentarne skupštine bio je opterećen nekim političkim i geopolitičkim temama, ali ovdje su u pitanju životi i zdravlje građana i mislim da nema opravdanja zašto se ti kvalitetni prijedlozi, koji su upućeni, ne samo od Kantona Sarajevo, već i od drugih kantona, nisu usvojili. Predložili smo i izmjenu Zakona o prekršajima FBiH, da se riješi pitanje vozača koji imaju ogroman dug neplaćenih novčanih kazni. Vrlo često u medijima možete pročitati da vozači duguju 80.000, 100.000, pa i do 200.000 KM. To je posljedica nepraktičnog zakonskog rješenja Zakona o prekršajima na nivou entiteta gdje tzv. preventivno lišenje slobode nije na odgovarajući način provodivo. Ono jeste predviđeno zakonom, mi smo mogli čuti ovih dana i od predstavnika Ministarstva pravde da je to zakonski riješeno. Mi kao ljudi koji smo to provodili u praksi, možemo potvrditi da jeste predviđeno zakonom, ali praktički nije provodivo. Od predstavnika sudova čuli smo zahtjeve da treba donijeti jedan pravilnik koji će jasno propisati nadležnosti, kako i na koji način lišiti slobode vozača, ili lice koje duguje veliki iznos, kako bi se tim lišenjem, ne zamijenila novčana kazna, nego bi se tim lišenjem slobode osoba natjerala da plati svoj dug. Dakle, oba ta prijedloga nisu usvojena u parlamentima. Mi nemamo moć da nekome naredimo, ali ja i na ovaj način apelujem da se ubrzaju te izmjene, jer svaki dan nedonošenja i nepooštravanja tih sankcija i kazni dovodi u pitanje živote i zdravlje naših građana. Ovo što smo predložili kada je u pitanju rad policije, oduzimanje vozila, njihovo preventivno prisustvo, fizička regulacija na raskrsnicama, sve se to provodi i policija na tome predano radi.
Iz Sarajeva ste dobili poziv nakon uspješnog vođenja policije u Zeničko-dobojskom kantonu. Šta je to što fali Sarajevu, a što ste uspjeli uspostaviti u ZDK?
– Ne bih rekao da je nešto falilo. Nedostajala je samo volja. Sada imamo volju ministra i kolega iz policije da se te praktične, uspješne metode koje su dale rezultate primjene u Kantonu Sarajevo. Mogu reći da je sada dosta toga u primjeni i evo čekamo više nivoe vlasti da urade posao s izmjenama propisa. Naravno, očekujemo da se u svim nastavnim planovima i programima ozbiljnije povede računa o pitanju saobraćajne kulture, odnosno nekulture. Inače, subkultura nasilja je jedan problem kojim se trebaju pozabaviti i sociolozi i razne medicinske struke, ne samo kada je u pitanju saobraćaj, nego generalno život na ovim prostorima. Ako težimo da budemo jedno moderno, uređeno društvo, koje sigurno i udobno za život, pa i za saobraćaj, moramo na tome raditi.
Odgoj djece i njihovi uzori
Naravno da sve počinje iz porodice. Od roditelja se sve prenosi. Dijete posmatra kako se roditelj ponaša za volanom, to se kasnije prenosi, roditelj je uzor djetetu. I nasilje i nasilje u saobraćaju mi kao društvo moramo početi žešće osuđivati i javno i medijski. U ovom momentu, čini mi se da su popularni videoklipovi i kršenja saobraćajnih propisa i vožnje pod dejstvom alkohola i droga, i razno uništavanje saobraćajne signalizacije, imamo puno pratilaca koji to nažalost lajkaju, prate. Tu situaciju kada promijenimo, bit će nam bolje svima i kao roditeljima i kao članovima društva, ali i pripadnicima policije, sudova i nastavnog procesa. Svi moraju uzeti aktivnu ulogu u tome.
Koliko je važno da tužilaštva i sudovi sarađuju s policijom po pitanju sigurnosti u saobraćaju?
– Saradnja policije, tužilaštava i sudova je uslov svih uslova. Bez te saradnje nema uspjeha. Rekao sam vam, mi smo samo pripremom i kvalitetnim okruglim stolom otklonili pitanje i poteškoće privremenog i trajnog oduzimanja vozila u Kantonu Sarajevo, a niz je pitanja koja se mogu riješiti kvalitetnom saradnjom, razgovorom, međusobnim uvažavanjem. To jesu institucije svaka za sebe, i svaka je neovisna u svom radu, ali ako ne sarađuju i ako nema razumijevanja, dobrih profesionalnih, pa rekao bih i privatnih odnosa između nosilaca funkcija ovih najodgovornijih organa, nije zagarantovan uspjeh. Saradnja je obavezna i preporučio bih da ona bude na svakodnevnom nivou.
KOMENTARI