Prošle su dvije godine tuge i boli nakon tragedije koja je prošle godine 1. janaura 2021. pogodila grad Posušje i Bosnu i Hercegovinu.
Podsjećamo na priču od 2. januara 2021., dan poslije tragedije u Tribistovu, koju je ekipa portala Radiosarajevo.ba napravila u okolici Posušja, nedaleko od vikendice u kojoj je stradalo osam mladih djevojaka i mladića u novogodišnjoj noći sa prelaza iz 2020. u 2021. godinu – da se nikada nigdje ne ponovi.
Napisali: Faruk Vele i Almir Sokolović
“Nisam imala dovoljno svijeća, samo pet, a njih osmero… Šokirani smo, šta reći nakon svega ovoga”, kaže u grču ekipi portala Radiosarajevo.ba žena u Tribistovu, nedaleko od Posušja, uz saobraćajnicu koga vodi prema Blidinju, gdje se u novogodišnjoj noći dogodila nezapamćena tragedija u kojoj je nesretnim slučajem Bosna i Hercegovina ostala bez osam mladih života.
Na ivici je suza, kao da će upravo ispustiti vrisak iz duše u kojoj se sakupila sva bol ovdašnjeg čovjeka.
Uz pokoju riječ, više nijemim pogledima i gestikulacijama, razgovaramo o smrti četiri djevojke i četiri mladića koji su se ugušili od posljedica trovanja plinom.
Čovjek pred ovolikom boli zanijemi
Devetnaestogodišnjeg Ivana Miličevića, njegovog vršnjaka Stipu Romića, zatim Mirelu Rezo, Žanu Pavković, Miu Soldo, Stipu Pavkovića, Mariju Pavković, te Stjepana Jukića, za kojima iskreno tuguju cijela naša zemlja i regija, posuški kraj i njihova Hercegovina će vječito pamtiti.
Noć već pada u ovom hercegovačkom mjestu… Iz pokoje kuće izviruje ljudska sjenka. Muk. Pored puta na više mjesta nailazimo svijeće koje ljudi spontano ovdje pale za duše nevinih mladića i djevojaka.
I nebo je plakalo za njima. Hercegovačka zemlja natopljena suzama, nijemo stoji pred pitanjem – zašto?
Očaj, tuga, bol…, jedino su što danas stanuje u zapadnoj Hercegovini.
Na putu srećemo tri pogrebna kombi vozila uz pratnju policije. Tijela stradalih prebacuju se na Sveučilišnu bolnicu u Mostaru, gdje će biti obavljena obdukcija.
“Pustite me da je vidim, da je zagrlim”, govorio je jedan neutješni otac prepričavaju nam kolege u Posušju.
To su scene pred kojima ostajete bez riječi, ma koliko novinarskog iskustva imali.
Prolazimo gradom u kojem su ugostitelji uglavnom samostalno zatvorili svoje objekte, iako je Općina Posušje s mladim Antom Begićem na čelu odmah propisala takve mjere. Dugo ovdje nikome neće biti do muzike i proslave.
U centru grada dominira video-zid na kojem se nalazi osam svijeća. Grad tuguje.
“Ovo je za sve nas veliki šok. Prominit’ ne možemo ništa“, veli nam stariji Posušak.
Srećemo i uplakane ljude, prve rođake stradalih, a među kojima i strica jednog od stradalih.
Prilazimo 21-godišnjem Marku Đereku, čiji je prijatelj Ivan Miličević preminuo. Veli nam da mu je ovo “najgori početak godine koji pamti u životu”.
“Strašno je ovo… Poznavao sam ih sve. Išao sam u razred sa Ivanom Jukićem. Ivan Miličević mi je bio jako dobar prijatelj, prije četiri dana sam bio s njim na kavi… Dakle, sa mnom su išli u školu, završili školu. Žao mi je što se ovo dogodilo. Mene je ovo užasno pogodilo, nisam mogao vjerovati…”, kaže nam Đerek.
Bili su super mladi ljudi
David Bašić priča kako je sve preminule poznavao izviđenja, a da je s jednim igrao stalno nogomet.
“Pogodilo me je ovo, kao i svakoga u gradu. Koga ovo neće pogoditi… Veoma sam tužan. Slavili smo kod mene u vikendici i na kraju smo čuli preko medija ovu tužnu vijest”, u suzama govori Bašić.
Luka Kovač dodaje da je ovo što se desilo u Posušju, prije svega, velika bol.
“Bili su super mladi ljudi, nema sa njima šta reći”, govori nam Kovač.
Upitan o tome što se, zapravo, dogodilo Đerlek podvlači:
“Imaju razne priče. Govore da su bile loše cijevi kroz koje je prolazio plin, da su jednostavno zaspali. Čuo sam i da su dvojica ili trojica, također, bili na proslavi, ali da su se izvukli jer su morali ranije na posao, pa su otišli”.
Poručuje mladima u Posušju “da se mole Bogu i da se čuvaju”.
Poslije mise dio građana se upućuje na gradski trg gdje se u tišini i molitvama, paleći svijeće, opraštaju od svojih prerano preminulih sugrađana, rođaka i prijatelja…
Posušje pamti!
Prisjećajmo ih se u našim mislima i molitvama. Jer, cijela Bosna i Hercegovina danas je u Posušju.
Oni su naši, a mi njihovi, i želimo da znaju da danas iskreno tugujemo sa njima.
Drago Posušje i Hercegovino, Sarajevo i cijela naša domovina su uz vas…
A osam tinejdžera iz naše lijepe Bosne i Hercegovine, osam djevojaka i mladića – NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI.
KOMENTARI