Ne samo da odavno izlizana teza srpske propagande kako je rat počeo “u izrežiranim okolnostima pred Pravoslavnom crkvom” ne odgovara činjenicama – širenje ovog mita jeste laž koja direktno i sračunato šteti Bošnjacima. Zašto je Fahrudin Radončić nastavlja širiti, saznat će se prije ili kasnije. Pa, dokle više, Fahrudine!?
“Ko je počeo rat” dijaloški je najupečatljivija scena konfrontiranog Bošnjaka i Srbina u filmu Ničija zemlja bosanskog oskarovca Danisa Tanovića. “Kako je počeo rat na mom otoku” slično je pitanje likova u filmu hrvatskog režisera Vinka Brešana. “Ko nas to zavadi” često se pita radni narod iz bivših jugoslavenskih država u pokušaju patetičnih i neiskrenih mirenja. Dok su oba režisera manje‑više fokus svojih režiserskih zapitanosti stavljali na besmisao rata, potonje je pitanje vodilo u potpuno relativiziranje činjenice da su Srbija i JNA, udružene s paravojnim jedinicama sastavljenim od srpskih pobunjenika, izvršile agresiju na Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku. Pa ko nas onda to zavadi?
Odgovor na pitanje “ko je počeo rat”, nažalost, dao je lider Stranke za bolju budućnost Fahrudin Radončić kao svjedok na kosovskom suđenju u slučaju Nasera Keljmendija – ponovivši svoje ranije izjave da je Delalić ubijao za Aliju Izetbegovića, ali i bacivši stigmu čitavom bošnjačkom narodu da su ubistvom srpskog svata rat u BiH započeli Bošnjaci. Voljeli bismo pomisliti da je riječ o nesmotrenosti jer je riječ o za političara iznimno neugodnoj situaciji suočavanja s mogućim utamničenjem ili, pak, trajnom diskvalifikacijom iz političkog i javnog života u BiH. Radončiću je na Kosovu naprosto “sve bilo na kocki” te se očito ni on nije libio kockanja. Međutim, problem nastaje kada “izletite” s nečime što vodi u prokockavanje kredibiliteta vlastitog naroda, odnosno pravedne bošnjačke borbe za opstanak za vrijeme agresije na BiH. Uz sve to, Radončić nije izrekao ništa što do sada već nije iznosio kao novinar i vlasnik medija, dakle u kontinuitetu. Pa, dokle više, Fahrudine!?
U ovom, pak, trenutku on nije samo vlasnik medija ili novinar, optuženik ili svjedok, on je proklamirani bošnjački političar s odgovornošću za izgovorenu riječ, ako ne za čitav bošnjački narod, onda zasigurno za vlastite glasače koji su Bošnjaci. O odgovornosti za tzv. bošnjačko jedinstvo u koaliciji SDA-SBB da i ne govorimo. Radončić je izjavio: “Delalić je bio kontroverzna ličnost koja je radila za tajnu muslimansku službu. Bio je duboko involviran i čak sam izjavljivao da je ubijao za predsjednika Izetbegovića (Aliju). (…) Dva dana prije smrti dao je ekskluzivni intervju u kojem je objasnio koje je zločine počinila tajna muslimanska služba. Za ubistvo Ramiza Delalića Ćele je apsolutno kriva bošnjačka državna mafija da ne bi otkrio desetak političkih ubistava. Optužio je gospodina Bakira Izetbegovića da je sve znao za to. U javnosti je postojala teza da je gospodin Delalić tražio milion maraka od SDA zato što je po njenom nalogu ubio srpskog svata i tako je počeo rat u BiH. On je imao velike finansijske probleme da plaća advokate jer je bio pred sudom.”
Stranka demokratske akcije njegove je izjave najoštrije osudila: “Kolegij SDA smatra da bi bošnjačka koalicija SDA i SBB trebala opstati bez obzira na odnose Radončić – Izetbegović, naravno, ako lideri obiju stranaka imaju snage izdići državni i nacionalni interes iznad vlastitih frustracija. SDA će uložiti trud i strpljenje da koalicija opstane, ali nećemo ostati nijemi niti dužni kada se izreknu neistine o SDA, a naročito neistine o rahmetli Aliji Izetbegoviću. Kada je u pitanju tvrdnja da iza ubistva Ramiza Delalića stoji bošnjačka državna mafija, u takvu tvrdnju može povjerovati samo dio neupućenog građanstva, a sud sigurno ne. Sud vjeruje samo činjenicama koje je van razumne sumnje utvrdio na profesionalan i propisan način. Neka mafija je sigurno imala razlog da ukloni Ramiza Delalića, a koja je to mafija i koji su to razlozi, saznat ćemo uskoro, za par mjeseci kad sud u Prištini izrekne presudu. U svakom slučaju, nije fer i nije ljudski praviti ‘intervjue’ s mrtvim Ramizom Delalićem i na bazi takvog ‘intervjua’ optuživati mrtvog Aliju Izetbegovića.”
No, Radončićevu sugestiju o tome da su rat započeli Bošnjaci s radošću i neskrivenim oduševljenjem prenijeli su srpski režimski mediji, uživajući u tome da je bošnjački političar na vlasti izjavio ono što njihovoj verziji sukoba u BiH posve odgovara. Radončić bi, kao bivši novinar, zasigurno upućen u zbivanja i okolnosti početka rata u BiH, trebao znati da on nije započeo “ubistvom srpskog svata” u Sarajevu, koje je pripisano Ramizu Delaliću Ćeli. U BiH je rat započeo u oktobru 1991. godin,e kada je JNA zapalila i do temelja sravnila hercegovačka sela Ravno i Hrasno. U trenutku događaja pred Pravoslavnom crkvom u Sarajevu, kada je ubijen srpski svat, oko Sarajeva su već iskopani rovovi, utvrđeni položaji, a oružje podijeljeno srpskom stanovništvu širom BiH. U isto vrijeme počeli su sukobi oko Bosanskog Broda.
U isto vrijeme Alija Izetbegović čini sve u okviru pregovora predsjednika republika o budućnosti Jugoslavije, da sukob zaustavi prije nego se proširi na cijelu BiH. U isto vrijeme Izetbegović nudi i vlastita rješenja o ustrojstvu Jugoslavije. Posljednja osoba kojoj je u to vrijeme, s obzirom na ukupne okolnosti vojnih i političkih snaga, odgovaralo da započne rat bio je upravo Alija Izetbegović – bez vojske, s podijeljenom policijom i nenaoružanim narodom. Ne samo da odavno izlizana teza srpske propagande kako je rat počeo “u izrežiranim okolnostima pred Pravoslavnom crkvom” ne odgovara činjenicama – širenje ovog mita jeste laž koja direktno i sračunato šteti Bošnjacima. Zašto je Fahrudin Radončić nastavlja širiti, saznat će se prije ili kasnije. Pa, dokle više, Fahrudine!?
KOMENTARI