Fojnički lovci nedavno su odstrijelili risa, zaštićenu životinju, nakon čega su ga fotografirali te se ulovom pohvalili na Facebooku.
Ovo je izazvalo buru negodovanja u Bosni i Hercegovini, ali i regiji, s obzirom na to da je ris zaštićena vrsta.
Inače, ris je na ovim prostorima već jednom istrijebljen. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća zbog pretjeranog izlova i gubitka staništa ris je nestao iz cijele zapadne i srednje Europe, a održao se jedino u planinskim i rijetko naseljenim područjima – Karpatima, Skandinaviji, Rusiji te na Balkanskom poluotoku.
U Dinaridima je ris opstao samo u izoliranim područjima Albanije, Makedonije i Kosova, dok su posljednji primjerci autohtone populacije ulovljeni u Hrvatskoj 1903., Sloveniji i Srbiji 1908., Bosni i Hercegovini 1911., te Crnoj Gori 1913. godine.
Početkom 70-ih godina ris je reintroduciran u više zemalja zapadne Europe, a naseljavanjem šest životinja iz Slovačke u Sloveniju 1973. godine utemeljena je dinarska populacija euroazijskog risa. Reintrodukcija u Dinaride se smatra jednom od najuspješnijih reintrodukcija velikih zvijeri, budući se populacija proširila iz Slovenije na Hrvatsku, te na Bosnu i Hercegovinu.
Krivolov najveći problem
Prema entitetskim zakonima o lovstvu ris je u BiH trajno zaštićena vrsta, a BiH je potpisnica svih relevantnih međunarodnih konvencija, čime je ispunila sve formalne uvjete za zaštitu risa.
Problem je što u Federaciji BiH još nije u potpunosti implementiranentitetski zakon o lovstvu, a na razini BiH nisu određena zaštitna područja i ne postoji plan upravljanja ovom vrstom.
Postojeća populacija risa u BiH posljedica je reintrodukcije risa u Sloveniji – Kočevski rog 1973. godine s Karpata (Slovačko Rudogorje), koja se iz Hrvatske (Plitvice) proširila u BiH (Plješevica) i koja danas čini zajedničku, dinarsku populaciju euroazijskog risa (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina).
Današnja populacija risa u BiH je stabilna, ali ipak u posljednjih 20 godina nije opažena značajnija ekspanzija u proširenju životnog prostora.
Ukupna veličina sadašnjih staništa risa obuhvata oko 350.000 hektara, a brojnost populacije se uvećala, te se cijeni da na prostoru BiH živi oko 60 risova.
Napominjemo da su posljednja istraživanja, a time i podaci o populaciji risova, stari najmanje 10 godina.
Iako je stanje tako pesimistično danas se na sajmovima lova u BiH mogu vidjeti preparirani primjerci risa, koji su najčešće nastradali u krivolovu, a predstavljeni kao pronađene “uginule” jedinke.
Karakteristike risa
Euroazijski ris je zvijer iz porodice mačaka, te je najveći od četiri vrste risova. Masa odraslih jedinki kreće se u rasponu od 15 do 30 kg. Tijelo je pokriveno gustim krznom specifične točkaste pigmentacije, a na vrhu šiljastih ušiju raste pramen (čuperak) crnih dlaka dugačkih do 4 cm.
Risovi, s izuzetkom ženki s jednogodišnjim mladuncima, žive samostalno unutar određenog prostora (teritorijalna su vrsta), a u kontakt s drugim jedinkama svoje vrste dolaze jedino u vrijeme parenja, koje traje od februara do aprila.
Ženka okoti od 1 do 4 (u prosjeku 2) slijepa mladunca, koji se odvoje od majke nakon 10 mjeseci te pronalaze vlastiti životni prostor. Podaci iz literature pokazuju da mogu preživjeti do 18 godina, no u prirodi nažalost uglavnom stradaju u prvim godinama života. Iznimno je visokasmrtnost mladunčadi do prve godine života – oko 50 posto.
Glavni su im plijen srne, no love i jelene, divokoze, muflone ali i puhove. Ris lovi sam, a važan element uspješnog lova je iznenađenje te plijen napada iz zasjede. Za uspješan lov ris se mora plijenu približiti na nekoliko metara jer plijen ne naganja, te ako napad ne uspije u 20-50 metara, odustane. Ukoliko ulovi krupniju životinju, ne može ju pojesti odjednom već ostatke sakrije lišćem i zemljom te se njima hrani više dana. No, često mu životinje, poput medvjeda, lisice ili vrane, pojedu plijen pa mora ponovno u lov.
Čovjeka nikada ne napada i zapravo ga je vrlo teško susresti u prirodi. Ponekad napada domaće životinje, no u BiH su ti napadi rijetkost.
Životni prostor
Ris je tipični stanovnik šuma, najviše mu odgovaraju stare sastojine sa mjestimičnim progalama i čistinama. Danas ga najčešće srećemo po nepristupačnim, strmim i stjenovitim stranama, na visinama od 1000 – 1500 m.n.v., u okviru staništa medvjeda i vuka, s tim što se ris pred pojavom ove dvije vrste neumitno povlači.
Prema dostavljenim podacima, može se vidjeti da se ris u BiH proširio i na nova staništa u odnosu na period do 1992., ali još uvijek njegovo prisustvo nije registrovano na lijevoj obali rijeke Neretve, iako, obzirom na uslove, postoje prostrana potencijalna staništa za ovu vrstu. Danas krajnju granicu areala risa u Bosni i Hercegovini, predstavlja planina Igman, gdje je na osnovu tragova registrovano prisustvo risa u martu ove godine.
Ukupna veličina sadašnjih staništa risa obuhvata oko 330.000 hektara, dok potencijalna staništa obuhvataju oko 100.000 hektara.
KOMENTARI