Hava Tatarević, simbol bosanske majke, heroine, ali i tuge, nakon 22 godine pronašla je posmrtne ostatke svojih šest sinova i supruga u najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini, Tomašici.
Prije rata, majka Hava je lijepo živjela u selu Zecovi kod Prijedora, uz porodicu koja je brojala 12 članova.
Međutim, 23. jula 1992, pripadnici Vojske Republike Srpske ubili su njenih šest sinova i supruga, ali i mnoge druge članove porodice i komšije.
Hava Tatarević je posljednji put sinove i supruga vidjela tog kobnog dana 1992. godine dok su ih odvodili lokalnim putem.
Nakon 22 godine, ponovo će ih vidjeti na dženazi, koja je planirana 20. jula ove godine.
Na putu prema Havinom selu iz pravca Prijedora, na čijem području je pronađena 61 masovna grobnica, vide se ostaci zapaljenih kuća, ali i nekoliko povratnika, javlja Anadolija.
Hava Tatarević kroz suze priča o svojim sinovima. Kaže da ih je odgajala kako je najbolje mogla, jer se nadala da će i oni njoj pomagati kada više ne bude imala snage da radi.
Međutim, sa svojih 76 godina, ostala je sama u kući.
Sjeća se kako su 23. jula 1992. njeni sinovi i suprug sa ručka odvedeni u nepoznato. Plače i spominje imena – Senad, Sejad, Nihad, Zilhad, Zijad, Nishad, Muharem..
“Taj dan su jeli za stolom. Došli su i odveli ih do mesnice. Prvo je išao moj muž, a za njim i moji sinovi. Rekli su da će se vratiti odmah. Međutim, ni nakon pet dana nije ih bilo. Za to vrijeme pljačkane su kuće, odvođena stoka”, prisjeća se Hava.
Kako kaže, posljednji put je vidjela sinove i supruga kako odlaze niz put i sada će ih, nakon 22 godine, ponovo vidjeti kada bude dženaza.
“Moje srce i ja znamo kako nam je sada. Niko me ne može utješiti. Nema moje djece. Kako da ja sada živim?”, pita majka Hava.
Nepoznati krvnici
Kako kaže, uvijek se nadala, jer djeca nikome nisu bila kriva.
“Vjerovala sam da ih nisu sve ubili. Sada znam šta je bilo sa njima. Bio mi je šok kada su ih odveli, ali vjerujte da je sada veći. Teško je.”
Prisjeća se i perioda kada su sretno živjeli, kada je odlazila u inostranstvo da kupuje tekstil kako bi zaradila za bolji život svoje djece.
“Hranila sam ih, nadajući se da će i oni meni pomagati kada ostarim i ne budem imala snage da radim. Kada su počeli da žive i rade, pobili su ih. Pobili su ih oni od kojih smo se najmanje nadali, oni sa kojima smo jeli, pili, zajedno se veselili”, priča.
Ponavlja nekoliko puta tokom razgovora da želi da zna ko joj je pobio djecu, familiju, komšije…
“Ko ih je pobio tačno ne znam, ali jedino znam da su ovi odozdo”, priča majka Hava, pokazujući na dio gdje žive komšije Srbi.
“Ovo nije bio rat, nego pokolj. Niko se nije borio, došli su i pobili. Sa desetoro djece, spala sam na troje.”
Senada, Semir i Suad su sa svojim porodicama u inostranstvu. Posjećuju je ali, kako kaže, oni tamo imaju svoj život.
“Ja sam se, ipak, vratila na svoje, jer sam ovdje rođena, udala se, živila sa svojom porodicom. Tu mi je najljepše”, pojasnila je Hava.
Većina kuća u selu je zapaljena, a oni koji su se vratili obnavljaju prijeratne domove i nastavljaju život sa svojim porodicama.
“Da mi samo djecu nisu pobili, a ostalo – mogli su raditi šta su htjeli”, priča Hava.
Ističe da je otvoreno pitala neke Srbe iz tog mjesta da joj kažu ko je odveo njene sinove i ubio ih.
Drhtavim glasom priča o sinovima, putu koji je prošla od Zecova do logora Trnopolje i dalje, do Vlašića i Travnika.
Stravični put do Trnopolja
Kako kaže, pet dana nakon što su joj odveli sinove i muža, došli su i po njih.
Pješke je išla s planine Vlašić do Travnika sa svojim unucima, dok o sinovima nije znala ništa. Najmlađi sin je bio sa njom, a u Travniku je našla još jednog sina i kćerku.
“Pucali su iznad moje glave. Sviralo se i pjevalo, a mi smo plakali. Naša djeca su bila i gladna i žedna”, prisjeća se Hava dana kada su ih pripremali za put prema Trnopolju. Pojašnjava da ranije nije ni čula za Trnopolje.
Pored kuće gdje trenutno živi Hava Tatarević nalaze se i ostaci zapaljenih kuća njenih sinova Senada i Seada, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u Tomašići.
Ona, ipak, uređuje okolinu, jer su tu nekada živjeli njeni sinovi sa porodicama.
“Senad je imao dva sina, a Sead tri. Oni su sada u Americi”, kazala je majka Hava.
Nada se da će i one koji su počinili ovaj zločin snaći ono što zaslužuju.
KOMENTARI