Knjiga Hamze Veladžića Mehe „Sana ‘95“ posljednja događanja iz perioda Agresije opisuje uglavnom s aspekta pobjednika i po tome je posebno vrijedna i interesantna. Govori o otporu, junaštvu i pobjedi, mada se kroz cijelu naraciju provlači i tanka nit tragike. Knjiga nije pisana s intencijom da bude naučno djelo, mada bi uz male preinake to mogla biti, jer sve što je navedeno u knjizi sušta je istina.
U sklopu „Dana općine Bužim“, koji se u ovom gradu obilježavaju već duže od dvije decenije, između nekoliko kulturnih manifestacija upriličena je i promocija knjige „Sana ‘95“ autora Hamze Veladžića Mehe. Knjiga „Sana ‘95“ djelo je koje zauzima posebno mjesto u poratnoj literaturi koja tretira velikosrpsku Agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Ona je obilježila blisku prošlost Bosne i Hercegovine, napisani su brojni radovi, manje-više dokumentarno-memoarske sadržine, koji su ratna zbivanja tretirala više s aspekta žrtve, a manje s aspekta pobjednika. Ta djela tematiziraju početak Agresije, stradanja civila, koncentracijske logore, teška zlostavljanja, ubistva, silovanja, pljačke, uništavanje imovine, urbicid, kulturocid i Genocid.
Knjiga Hamze Veladžića Mehe „Sana ‘95“ posljednja događanja iz perioda Agresije opisuje uglavnom s aspekta pobjednika i po tome je posebno vrijedna i interesantna. Govori o otporu, junaštvu i pobjedi, mada se kroz cijelu naraciju provlači i tanka nit tragike. Knjiga nije pisana s intencijom da bude naučno djelo, mada bi uz male preinake to mogla biti, jer sve što je navedeno u knjizi sušta je istina.
Knjiga „Sana ‘95“ autora Hamze Veladžića govori o najvećoj operaciji Armije RBiH, koju je poveo V korpus, a zatim su mu se u njoj pridružili i ostali armijski korpusi. Veladžić u knjizi “Sana 95“ govori kako oni kojima je bio pripremljen nestanak iz žrtve izrastaju u oslobodioca koji donosi svjetlost pobjede. Združenim snagama korpusa Armije RBiH došlo se do pobjede. Kroz ispovijesti direktnih učesnika ove operacije nad operacijama spoznajemo koja je cijena plaćena da bi se odbranila, sačuvala i novim generacijama u emanet ostavila država bosanska, naglasila je jedna od promotora knjige, Elmedina Muftić.
Naime, prikupljajući građu za svoju knjigu, autor je kontaktirao više od hiljadu aktera, odnosno svjedoka, učesnika događaja iz cijele Bosne i Hercegovine, a u svom pisanju obilno se koristio literaturom i štampom. Knjiga je izuzetno kvalitetna književna kompilacija dokumentarno-memoarske građe kombinirana s kreativnošću i inovativnošću autora. Žanrovski je pisana kao roman u trećem licu jednine. Glavni likovi mijenjaju se iz priče u priču. Svaku priču i svjedočenje do kojeg je došao autor je, strogo vodeći računa o autentičnosti i istinitosti, obradio i stilski obogatio i uljepšao.
„Sana ‘95“ je svojevrstan, majstorski urađen mozaik sklopljen od iskaza preživjelih svjedoka događaja, povijesnih kazivanja, novinskih izvještaja i analognog zaključivanja samog autora. Ukratko, ova knjiga predstavlja jednu cjelovitu priču satkanu od mnoštva malih priča, kazivanja i svjedočenja, koja se vrlo vješto integriraju u cjelokupno štivo. Njen prvi dio ulazi u domen beletristike, dok je drugi dio uglavnom dokumentarnog karaktera.
„Knjiga ‘Sana '95’ je još jedno djelo iz našeg ratnog perioda, a koje je meni od posebnog značaja jer se posvećuje svim jedinicama, učesnicama operacije ‘Sana ‘95’. Ovo je ratna knjiga o pobjedonosnom putu Petog korpusa, a koji je ovom prilikom bio potpomognut s ostalim korpusima i jedinicama Armije BiH i MUP-om BiH“, kazao je na promociji Ejub Keserović. Dodao je kako je u „prikupljanju građe autor razgovarao s oko hiljadu aktera, a likovi su direktni ili indirektni učesnici operacije“, te nastavio: „Autor je izvršio rekonstrukciju stvarnih događaja na licu mjesta i time nam donosi informacije koje ni mi kao direktni sudionici nismo imali priliku vidjeti ili znati. U opisivanju operacije ‘Sana ‘95’ daje nam se uvid na stanje i dešavanja koja su prethodila toj operaciji, počevši od Splitske deklaracije, operacija ‘Spržena zemlja’ i ‘Oluja’, drugog rušenje tzv. autonomije i deblokade Bihaćkog okruga, a time je čitalac pripremljen za sami tok zbivanja.
Značaj operacije ‘Sana ‘95’ je bio u tome što je ona bila prekretnica rata – njen vrhunac, rasplet i završetak istovremeno. Ovo je najmasovnija operacija za koju se pretpostavlja da je u njoj učestvovalo preko pedeset hiljada boraca s obje strane. S obzirom na broj poginulih, ranjenih i zarobljenih, smatra se da je ovaj period bio jedan od najkrvavijih, najdramatičnijih i najturbulentnijih u čitavom ratu. Operacija je trajala trideset i pet dana, a bilo je oko tristo pedeset poginulih i zbog toga se može nazvati ‘operacijom svih operacija’. Svakako, najveća vrijednost ove knjige jeste u obradi same operacije ‘Sana ‘95’, ali ništa manje vrijedno nije ni autorovo vraćanje u prošlost, analiziranje sudbine naroda i prostora, kao i opisivanje ljudskih sudbina. Ovo je samo dio od onog što nam autor donosi u ovom djelu!
Valjalo je pratiti svu širinu fronta i opisivati sve jedinice, a kojih je bilo nemali broj. Sve je to autor uspio uskladiti i hronološki posložiti, a time dobiti izuzetno kvalitetno historijsko djelo. Smatram da je ovo jedno od boljih djela napisanih u našem postratnom periodu, a na ratnu ili historijsku tematiku. I zato, ovo je knjiga koja je još jedan biser u nizu bosanskohercegovačke ratne biografije.“
Krajina je od najstarijih vremena njegovala tradiciju junaštva. Svaki značajan događaj i svakog junaka Krajišnici su prepričali ili opjevali u svojim epskim narodnim pjesmama. Na takav način promovirali su pozitivne vrijednosti poput časti, junaštva, altruizma, te ljubavi prema svojoj domovini, vjeri i svome narodu.
Knjiga „Sana ‘95“ uveliko podsjeća na tradicionalna pripovjedanja. Iščitavanjem ovog djela Hamze Veladžića možemo uočiti njegovu intenciju da, u duhu tradicionalnog pripovjedača, naširoko ispriča jednu epizodu bošnjačke povijesti. Njegovo pripovijedanje ima elemente epike, mada je pisano u prozi. Djelo „Sana ‘95“, bez posebnog promišljanja, mogli bismo okarakterizirati kao moderan krajiški ep. Mogli bismo ga nazvati i proznom epopejom, s obzirom na to da poprilično naširoko i realno opisuje jedno herojsko, presudno i prelomno razdoblje bošnjačke povijesti.
Poput starih krajiških epskih pjesnika, Veladžić svojim pripovijedanjem izlaže niz događaja, najčešće prema hronološkom redu, opisuje mjesto i vrijeme radnje, navodi sudionike događaja, te kazuje o uzrocima i posljedicama. Svaka njegova priča ima svoj uvod, zaplet, kulminaciju i rasplet, sve su uzbudljive i intrigantne i svaka od njih čitaoca tjera na razmišljanje.
Poput starih pripovjedača, autor svojim kazivanjem nastoji da sve vrijeme čitatelja drži budnim, međutim, u svom pripovijedanju on nije poput starih pripovjedača. Mada se u centru njegovog kazivanja nalaze junaci i junaštva, on u svojoj imaginaciji ne stvara div-junake, on ih traži, pronalazi i opisuje. Njegova kazivanja su nepristrana, realna i iskrena. On veliča pobjede bosanskih branitelja, ali ne krije i njihove poraze; govori o njihovoj genijalnosti, ali i ukazuje na njihove greške.
Ono što posebno odlikuje pripovijedanje Hamze Veladžića jeste primamljiv i veoma lijep stil pisanja. Posebno su interesantni i dojmljivi njegovi razni opisi, poput opisa bitaka, izviđanja, ranjavanja, stradanja, spašavanja, susreta i rastanaka, sjećanja i raznih duševnih stanja. Autor se vješto služi stilskim figurama koje tekst dodatno uljepšavaju i radnju unutar priče čine dinamičnijom i uzbudljivijom. Tako, naprimjer, u dočaravanju nekog okršaja autor artiljerijska oruđa opisuje kao nemani koje iz užarenih cijevi bljuju plamene gromove, koje riču i pjevaju istovremeno, zavijaju i urlaju i koje noć pretvaraju u dan. Opisi ranjavanja tako su slikoviti da bi zadivili i najiskusnije filmadžije.
Veoma su interesantni i slikoviti autorovi opisi nekih dramatičnih situacija. Takav je, naprimjer, opis obračuna u „kamionu smrti“ kada neprijateljski vojnici, ne znajući o čemu se radi, zaustavljaju i ukrcavaju se u kamion u kojem se nalaze pripadnici 5. korpusa. U paklenom obračunu ginu sukobljeni s obje strane. Veoma slikovito opisan je skoro pa identičan okršaj koji se zbio u Policijskoj stanici u Sanskom Mostu. Kroz priču o herojstvu bosanskih oslobodilaca autor vješto provlači i druge priče poput onih o stradanjima i preživljavanju.
Slikovito je opisano i stradanje civila u Sasini, tako slikovito kao da taj grozni događaj posmatrate vlastitim očima. Zarobljeni civili, prestrašeni u tolikoj mjeri da izgledaju kao da su pijani, izlaze po dvoje iz autobusa. Jednog zarobljenika četnik grubo hvata za kosu i pred svima mu reže vrat. Na red dolazi sljedeći zarobljenik, u ovom slučaju svjedok koji je preživio pokolj. Čuje povik: „Evo još jednog kojeg treba ubiti!“, zatim čuje rafal i osjeća kako vreli meci probijaju njegovo izmučeno tijelo. Glumi da je mrtav dok oko sebe čuje hropac umirućih ljudi. Čuje kako četnici ubijenim psuju balijsku majku.
Kada se sve utiša, izvlači se ispod leševa i sakriva kod obližnje kuće odakle posmatra kako četnici ponovo dolaze i preubijaju ranjene. Jednog ranjenika tjeraju da zine, a onda mu pucaju u usta. Nedugo zatim posmatra kako dolazi buldožer i zatrpava tijela pobijenih. Nakon svega, preživjeli svjedok, uz stotine muka, uspijeva da dođe do bolnice gdje kazuje da ga je pogodio zalutali metak jer ne smije reći šta se stvarno dogodilo.
Kazivanja Hamze Mehe Veladžića obuhvataju i ispovijesti civila, odnosno njihova svjedočenja o tegobi života pod srpskom okupacijom, kao i svjedočenja o vlastitim i stradanjima njihovih najbližih. „Sana ‘95“ je priča kroz koju se provlači odgojno-obrazovna dimenzija. Junaci njegovog kazivanja su pažljivi i susretljivi, altruisti, duhoviti i mudri. Strpljivi su i oprezni. U kritičnim momentima brzo se snalaze i donose ispravne odluke. Takve osobine njegovih junaka od njih čine gazije koje trijumfuju nad neprijateljem. Priča donosi i svojevrsne lekcije o preživljavanju kroz iskustva aktera događaja koji opstaju zahvaljujući svojim i iskustvima drugih.
Na više mjesta možete pročitati iskustva mladih bosanskih ratnika, nedovoljno obučenih, koji naizgled neriješive i vrlo kritične situacije uspješno rješavaju zahvaljujući svojoj inteligenciji i dovitljivosti. U knjizi je spomenuto i mnoštvo toponima za koje autor donosi i osnovne historijske, demografske ili kulturološke podatke. Neki događaji opisani su uz izraženu dozu humora.
Knjiga otkriva duševna stanja učesnika opisanih događaja. Otkriva šta osjeća teško ranjeni borac, a šta zarobljenik ili osoba koja ja suočena sa svojom smrću. Opisuje i različit karakter, kako bosanskog ratnika, tako i sljedbenika gonocidne ideologije, što se vidi u opisu zarobljenih neprijateljskih vojnika koji tvrde da nisu pucali, da su prvi put na liniji, da mrze svoju paradržavu ili u primjeru zarobljenog i ranjenog neprijateljskog vojnika koji tvrdi da rane nije zadobio atakujući na naše branitelje, već naprotiv, da ga je njegov komandir pokušao ubiti što ne izvršava njegova naređenja.
U posljednjem, dokumentarnom dijelu knjige autor donosi analizu u kojoj navodi osnovne podatke o vojnim jedinicama koje su učestvovale u operaciji „Sana ‘95“, podatke o gubicima, kao i biografije poginulih boraca. Autor donosi i obilje fotografija s opisima, što dodatno potkrepljuje autentičnost aktera opisanih događaja. Ovo autorsko djelo Hamze Veladžića Mehe predstavlja veoma vrijednu publikaciju koja će doprinijeti kvalitetnijem razumijevanju jedne značajne epohe iz naše borbe za opstojnost kako bošnjačkog naroda na ovim prostorima, tako i naše domovine Bosne i Hercegovine.
KOMENTARI