Po svojoj sam prirodi kritičan i samokritičan. Nisam pristalica neargumentiranih napada na bilo koga pa ni sebe samog. Često sam bio žrtva objeda i laži. Cijenim da treba kritizirati, i poziciju ali i opoziciju za ono što radi. Realno i objektivno, a uvijek s argumentima dostojanstveno i društveno prihvatljivo. Nije slučajno Vijeće za štampu kao vrhovni stručni autoritet nadzora medija (štampanih i online) odbacila sve premijerove prijave na moje tekstove.
Međutim, blehnuo sam u moga skupštinskog kolegu iz seta premijerovih dodvorica koji mi je zamjerio što sa govornice prozivam medije (portale), misleći na pitanje o zloupotrebi budžetskih sredstava za plaćanje telefona onima koji nikakve veze nemaju sa Vladom i njenim službama i institucijama. Moga kolegu, kao javnog zvaničnika koji se zakleo na zakonitost rada više pogađa to što neko upozori na nepotreban i nezakonit trošak iz javnog budžeta nego sam čin, očito nezakonite potrošnje. Izgovor plaćanja telefona jednom mediju mogao bi biti i opravdan da se isti takav telefon plaća i drugim lokalnim i kantonalnim portalima kao što su; ljutakranija.net, cazin.net, inmedia.ba, i drugi… To bi bio dobar primjer vladine i uopće potpore medijima i donekle stvaranja ambijenta njihove neovisnosti u smislu da im Vlada daje linearnu podršku a oni se na tržištu dalje dokazuju i osiguravaju utjecaj.
Na kraju, možda bi bilo i prihvatljivo kada bi to samo bio račun za jedan telefon za koji je Vlada iz budžeta do sada izdvojila oko 10 000 KM, što i nije malo u ovim kriznim vremenima. Međutim, radi se o činjenici da neki portali iz budžeta, ali i iz drugih vladinih institucija konstantno dobivaju novac, dok se istovremeno drugima prijeti i pokušava ih se ušutkati. Neki portalisti imaju na raspolaganju vladina auta, koriste vladinu reprezentaciju i plus sredstva iz budžeta. Sa portalom i portalistima kojima plaća telefon i koji koriste vladina službena vozila Vlada je potpisala ugovore 16.03.2012. i 28.12.2012. . Pošteno je apologete kriminogenog i režima rastrošnosti na vrijeme financirati. Prema Vladinom izvještaju spram portala uskportal.ba ostao je i dug iz prošle godine od pet hiljada KM, pa bih zamolio Vladu da tu svoju obavezu izvrši…
Nekada se uz lojanice (svijeće) sjedilo do kasno u noć i čitale knjige koje su kružile od ruke do ruke, kuće do kuće, jer ih nije mogao svako ni kupiti. Danas, ko hoće, uglavnom se dočepa solidnog hardvera i onda počinje „guglanje i surfanje“ do besvijesti. Naraštaji od petnaestak do trideset godina znaju do zore zaglaviti, gubeći vid. Dobar ih je broj danas na „roditeljskim jaslama“, a u ova krizna vremena i roditelji cijene da je bolje da sjede kod kuće. Ja im svima preporučujem da pročitaju dobru knjigu kad god imaju za nju priliku…
„Fejsbukači“ su društveni fenomen 21. stoljeća, ali i simbol slobodnog izražavanja. Kolektivna prava jedino može braniti potpuno slobodan svaki, baš svaki pojedinac. Povijest i pozitivna društvena kretanja uvijek su poticali pojedinci… Svaki totalitarni politički i državni poredak, bio on fašizam, nacizam, komunizam ili bilo kakav drugi oblik kolektivizma žestok je protivnik individualnih sloboda. Upravo su internetske grupe (fejsbukači) uspjele promijeniti i uzdrmati vladajuće nedemokratske režime u preko trideset država. Internet je svijet pretvorio u globalno selo rušeći sve granice, bile one nacionalne, prostorne, vremenske, kulturološke, doslovno sve… Najjače svjetske kompanije, državne institucije svo svoje poslovanje je prebacilo u virtualni svijet. Upravo su društvene mreže izmijenile i mijenjaju svijet. Dokle će stići ova „Facebook revolucija“ ostaje na nama u perspektivi da vidimo. Ono što je sigurno, javnost i transparentnost nikada nije i ne može biti štetna.
Neki ozbiljni svjetski društveni teoretičari tvrde da svijet poslije Juliana Assanga nije i neće biti isti. On je putem internet stranice Wikileaksa dokumentirao činjenicu da svjetski poredak nije baš utemeljen na pravdi i moralu. Nisu mu slučajno zapadni moćnici odmah prišili silovanje nekoliko Šveđanki, za koji slično slučaju „Budimir“ ni jedan ozbiljan dokaz nisu ponudili. Osnivača Wikileaksa progone zbog grupe Švedskih feministkinja koje je on tobože grubo i nasilno pokušao okoristiti u državi gdje su djevojke poput menua na švedskom stolu uvijek spremne i na raspolaganju, po karakteru najsličnije našim vijagričnim A SDA Cazinjanima.
„E MOJ SAŠA, ZNAŠ LI GDJE JE LJUBAV NAŠA…“
Jedna se fejsbuk grupa iz Sanskog Mosta (oponenti lokalnoj vlasti) pohvalila kako im je premijer obećao sve privilegije (plaćene troškove, odvojenost od porodice, dnevnice). Radi se o našoj lokalnoj Mouty Python grupi koju vodi „moj dobar stranački prijatelj“ (legendarni Mejdžer), međutim to je loš primjer suradnje vlasti i fejsbukača. Oni su se doslovno pohvalili (ova naša UGSM udruga) kako nesebično vole državnu sisu (pa makar i lažnu – implantat), iako na svojoj stranici kritiziraju pohlepu, zagovaraju skromnost, pa se onda sami demantiraju. A nama i javnosti se prodaju neovisnim… Zahvaljujući takvima CCI je poprilično izgubio svaki društveni kredibilitet, a premijer kakav i jeste satiričan s ovom našom grupom bi mogao praviti dobre skečeve. Mejdžerov rad je toliko dragocjen za državu da bi mu mogla komotno instalirati pokretni WC. On jadan mora primati ljude, a ne može to raditi bez WC – a, gdje se zajedno iskehaju po lokalnim liderima. Smiješna je cijela ova groteska u kojoj on pred lokalnom publikom izigrava revolucionarnog borca za siromašne a u Bihaću u jednom danu osigura prinadležnosti kakve su jedva Redžo i Helićka sebi osigurali. Kod Bišćana se svakako lik i djelo premijera Lipovače doživljava kao vic. Izmišljena je nova kletva za političke protivnike: dabogda te brani i podržava komediografski prvak Hamdija Lipovača…
Nažalost, umjesto da se ovaj naš „civilni“ sektor pozabavi, kao što je činio dok je SDA bila na vlasti: neradom, zaustavljanjem investicija, najvećom nezaposlenošću od rata, najslabijim položajem budžetskih korisnika, boraca, poljoprivrednika, socijale i sl., oni se bave (Saša Smiljanić, kantonalni vođa CCI – a) podacima koliko je Kamber imao inicijativa ili replika partnerskom dvojcu Doliću (DNZ) i Veladžiću (S za BiH) i suprotno… Umjesto da se pozabave peterostrukim povećanjem potrošnje, povećanjima privilegija lidera SDP – a i A SDA (dok smo mi, SDA bili na vlasti bavili se svaka tri mjeseca), oni se poput našeg Saše priključe bakanalijama i ekstremnim konzumacijskim seansama.
Tobože građanske, CCI i slične civilne grupacije trebale bi stvarati javni dojam da se političari moraju promijeniti, spustiti na zemlju, razvijati demokratsku i kulturnu komunikaciju, te razvijati smisao za praktičnost, učinkovitost i moralnost politike i političara. Paradigmu političke „muljaže“ protiv koje bi se trebali boriti i razotkrivati je, oni je (CCI) često preuzimaju kao vlastitu, osiguravajući sebi samima privilegije i sinekure za koje bi trebali konstantno optuživati političke moćnike. Bog nas je stvorio kao misaone pojedince, a ne papagaje vladajućih elita.
HOZANIMUS SEKSUS
Idol izvorno grčki znači kip ili lik, slika, prilika… Idolatrija ili idolpoklonstvo znači poštovanje i ljubav spram kipova. U periodu davne religioznosti čovjeku su upravo uzori bili kipovi, pa onda carevi koje su pučani (sljedbenici) proglašavali božanstvima. Božanstvenost naših kipova i kantonalnih lidera izvršne vlasti (HAMDISIMUS KLEPTOMANIMUS), i šefa zakonodavne vlasti (HOZANIMUSA SEKSUSA), a upravo zahvaljujući moći javnih priopćavala i portala (dodvoraških), zauzela je sam vrh naše skale obožavanja (idolatrije). U naprednim i demokratskim zajednicama u vrhu vrijednosnih društvenih skala su umjetnici, sportaši, zabavljači, muzičke zvijezde i sli. . Kod nas je uzor obožavanja u ovom mega – božanstvenom dvojcu bez obzira na kakvoću njihovog mozga i moralne principe koji ih rukovode… Međutim i njih dvojica kao ljudi od krvi i mesa imaju svoje uzore i čežnje. To je žensko tijelo ili bolje kazano (ukrajinsko – moldavsko meso)… To je i logično jer je žena prema „iranskoj“ tradiciji izvor života, zbog čega je slovenska seks – avantura pozitivno odjeknula kod iranskog diplomatskog kora… Osim žena naša božanstva neobično vole i nekretnine, moć, lovu. Lovu naprosto obožavaju, ona je simbol njihovog najvišeg božanstva… Novac je znak moći. Nije zakon uvijek u pravu. Lova zna ukloniti i te prepreke i biti u pravu. Zato i oni žele novac, jer s njim su u pravu i mogu kupovati druge. Sve danas ima cijenu. Ovih dana traje trgovina i oko kupnje premijerove slobode. Vjerujem, bezuspješno…
Grijeh nije božje nego čovječije djelo. Bog je po svojoj naravi savršen i izvor je svog ovozemaljskog savršenstva. Nije sramota pasti u blato grijeha, veća je sramota ne htjeti ustati iz njega. Grijeh treba priznati, pa se pokajati, a pokajanje je promjena stava. I ja, kao ribar, nekad sam volio loviti u zabranjenim dijelovima rijeka. Nekad i same zabrane postižu suprotan efekt… Zbog toga se upravo javno želim zahvaliti šefu parlamentarne većine (A SDA) u općinskom vijeću Cazina (L.F.), koji mi je putem telefonskog razgovora indirektno priznao slovensku seks – avanturu.
Stratezi i politički analitičari su ipak svjesni da negiranjem na političkom tržištu samo gube. Hozan kao iskusan strateg i individualnom „ljepotom“ seks – simbol ove stranke procjenjuje da će javnost Cazina i Krajine njihovom „otvorenošću“ za nekad i tabu teme njima donijeti pozitivan izborni rezultat. Svjesni su Nermin i Hozan da afera predsjednika MMF – a Dominiquea Straussa – Kahna i pokušaj silovanja sobarice hotela u New Yorku nije uopće naštetila francuskim socijalistima na izborima. Upravo suprotno, potukli su Sarkozya i društvo do nogu. Jedan je mladi škot (Villian Sho) obljubio šuplje drvo u jednom gradskom parku pa mu je sud zabranio ulaske u javne parkovne površine. Ali je ipak nakon toga glatko ušao u lokalni parlament kao kandidat „zelenih“… Shvatili su građani njegove seks nagone povišenim emocijama za prirodu. Ništa nije izgubio ni nenadmašeni seks aferama skloni u susjedstvu Berluskoni… Robert Stuart (53) godine je zatečen u hotelskoj sobi kako se seksa sa vlastitim biciklom. I ništa, oslobođen.
Oslobođeni bilo kakvih predrasuda, Hozanimus i Hamdisimus su već davno razvukli svoje izborne bubnjeve a afirmacija nesputanog seksa zajednička strateška i programska odrednica. A SDA – ovci su spremni „maznuti“ cijeli etat grmečke šume da dobiju dva miliona za pokrivanje sudske presude u slučaju nezakonitog otpuštanja u organu uprave Cazin. Sa svojim partnerom i ljudoljubivim Hamdisimusom, itekako su svjesni da biračima ništa nemaju za ponuditi osim afirmacije slobodnog i nesputanog seksa. A i „čovjek“ će konačno biti ekstazično ushićen, makar i gladan… Neka nam i dobrih cazinskih travara, lakše se podnosi…
Najnoviji krajiški slučaj Seks i Grad (Cazin) u kome je glavni akter prvi kantonalni svodnik autor antologijske satire o Cargo – aerodromu mogao bi ovu svoju šaljivu tezu pretočiti u Cargo – .ebodrom. na čelu kojeg bi mogao biti kreposni i potentni direktor, ko drugi do naš Rile Hozanović. Možda je upravo i najduhovitiji izgovor o parexcellence seks skandalu i prostituciji došao iz Cazina. I to odlučno i punih usta, kako je premijer i njegova lupeška (A SDA) pratnja zapravo u Sloveniji, nakon pijanke prakticirala istočnjačku masažu. Od sjedenja na utakmici nešto im se navodno ukočilo (ukrutilo). Šesto eura, koliko je koštala ova „maserska“ usluga i nije neki izdatak iz budžeta.
A i ova „ukočena“ stvar nije od sapuna da se troši. Bitno je da se ova naša parlamentarno – većinska i državno – gozbenička seks – elita sretno vratila kući ispunjena dodatnom energijom za naše daljnje uspjehe i pobjede. Malo je kod EU – slovenskih domaćina ostao opor dojam da su ujutro izmazali na fete domaćeg kruha, noć prije nerabljeni vazelin, valjda misleći da je konzumacijski (brand) namaz… Nek su se sretno vratili, bez njih je sve tako pusto i dosadno…
Tocqueville je još davne 1855. zapisao da dolazak demokracije u suštini može značiti i „dolazak barbarstva“… Neće dugo, otići će ko i ovi u zapadnom susjedstvu…
P.S. Neke od narednih kolumni autor će svakako posvetiti nepravedno zapostavljenom Macho – predsjedavajućem (nimfo – švedskog profila), a prema raspoloživoj dokumentaciji i konstantno – erektivnom Hadžipašiću… U komunikaciji s damama…
Piše: Asim Kamber