Pravosuđe „ćuti“
Ugledni pravni teoretičar iz zapadnog susjedstva dr. Josip Kregar u studiji o korupciji (1997.) navodi kako: „Klasično shvaćanje korupcije u političkoj znanosti polazi od ideje o tome da je korupcija izraz kvarenja moralnih vrijednosti društva (Aristotel, Machiavelli, Montesguien). Korupcija je patološka pojava, sustavna aberacija (zastranjivanje o.a.) u kojoj vladajuća politička klasa osobni interes stavlja iznad interesa političke zajednice“…
Neki politički teoretičari ističu da su politika i etika dva svijeta odnosno da nemaju ništa zajedničko. Čovjek je prije svega etičko biće, a političari moraju svoj posao podrediti etičkim normama. Koliko je važno da politika bude uspješna još je važnije da bude poštena i moralna. U našoj javnosti trenutno dominira percepcija kako su svi političari „apriori korumpirani“, što je onda stvorilo opći dojam o političarima negativcima…
Neki društveni teoretičari drže da je Otomanska imperija propala nagrižena korupcijom, a sve do danas bi opstojala da nije bila snažno zahvaćena ovom društvenom anomalijom. U Evropi i njenim članicama sve do polovine 19. stoljeća korupcija je imala sistemsku narav. Državnici i uopće vladajuća oligarhija je imala neki oblik nasljednog prava da ih se potplaćuje… Preporučujem svima tekst „Mito i korupcija kroz prizmu Kur'ana i Sunneta“ (Esmira Halilovića, objavljen u Zborniku radova islamskog pedagoškog fakulteta 2008.g.). Veoma studiozan i poučan pristup analizi korupcije kod islamskih učenjaka. Kroz analizu nekoliko ajeta marljivi i istini predani Halilović markirao je problem korupcije u jednoj rečenici (parafraziram). Korupciji skloni (munafici) drže se „lažna govora“ i „jedu zabranjena jela“…
Ne treba ovdje, nadam se našim inteligentnim čitaocima isticati naše svjetske prvake laži i obmane (SDP) naravno ni one koji dobra Petrovčana, Sanjana i Bišćana (A SDA) nezakonito (nemoralno) konzumiraju, vi ćete ih sami prepoznati…
Kriza u BiH jeste ekonomska, politička, tranzicijska ali je ona prije svega kriza vrijednosti, kriza morala… Sokrat je stalno isticao kako se niko nije rodio niti slučajno postao moralan. Moral je vrlina a vrlinu morate od nekoga naučiti. Svi komunistički režimi su propali, a svi se društveni teoretičari slažu da je to prije svega zbog nedostatka morala onih koji su bili na čelu ovih sistema. Stari Latini misle kako je pravda i pravo kraljica vrline morala… Naime, svaki normalan čovjek želi da živi u miru, da ima zadovoljene osnovne životne potrebe, da bude poštovan i da poštuje druge oko sebe. Za sve to mu je potreban pravni poredak. Upravo vladavina prava, pravda i pravna država jedini je garant afirmacije vrline morala, garant slobode svakog pojedinca, naravno i ekonomskog napretka.
Naš trenutni pravni poredak najviše podsjeća na našu bogatu komunističku totalitarnu pravnu i pravosudnu baštinu, a da smo od pravde i vladavine prava udaljeni miljama dokaza je napretek. Bivši „konzument“ trave (Havane – cigare) drug Tito je često komentirao rad pravosuđa u bivšoj državi ponavljajući stalno duhovitu konstataciju kako se: „Sudovi ne trebaju držati Zakona ko pijani plota“… E upravo tako, nažalost, danas funkcionira naš pravni poredak.
Najbolje izreke o devijacijama (zloupotrebi) pravne države (mitu, korupciji, nedomaćinskom ponašanju, sebičnosti) upravo su dolazile iz komunističkih diktatorskih režima. Rusi vele: „Kako namočena trava raste brže od suhe“… Kinezi: „Da suh prst ne podiže sol“… Tek kada su kazne za mito i korupciju u ovim velikim državama postrožene omogućen je brži ekonomski napredak. U Kini je za korupciju najčešća kazna strijeljanje. Kod nas, u SDP – u viša funkcija ili otpremnina…
Pravosuđe USK – a, svoju odanost pravu i pravnoj državi snažno je demonstriralo prema kadrovima SDA. Uspješan kadar SDA je onaj koji nije bio uhićen, onaj koji na sudu nije za nešto odgovarao ili koji nema i nije protiv sebe imao krivične prijave (potvrđene). Vratimo li se samo desetak godina unazad nije teško zaključiti kako se pravna država dokazivala, ponekad i „iživljavala na kadrovima SDA“…
Istrage, krivične prijave, suđenja rijetko da su zaobišle visoke dužnosnike SDA… Guverneri: M. Veladžić, A. Avdić. Premijeri: E. Brković, S. Lipović, I. Kumalić. Ministri: I. Tatlić, Š. Štulanović, A. Alešević, M. Kasumović.. Dva načelnika Bihaća, dva Cazina, tri Sanskog Mosta, dva B. Krupe, jedan Ključa, dr. S. Toromanović, E. Veladžić, i preko šezdeset dužnosnika SDA nižeg ranga u hijerarhiji vlasti… Slično je i na višim (federalni i državni): Bičakčić, Hadžipašić, Branković, plus osam federalnih i državnih ministara. Uglavnom prema autorovoj evidenciji, preko 150 visokopozicioniranih kadrova SDA bilo je prisiljeno prekinuti političku karijeru… Možda je principijelni stav SDA, da onaj protiv koga se podigne optužnica mora automatizmom biti razriješen svih dužnosti, nanio štetu ovoj stranci. Pogotovo u okolnostima kad u konačnici optužnica ne završi potvrdom suda ni konačnom osudom. Ako ne stranci onda svakako ljudima koji su nepravedno bili izloženi istražnom i pravosudnom tretmanu. Akcija „Kastel“, u kojoj je sudjelovalo preko 400 policajaca, novinara, sipovaca, svježi je primjer brutalnog pritiska na kadrove SDA. Privodi ih ko god, kada i kako hoće… Pušta bez ikakvog obrazloženja… Oslobađa… Tobože sporazumno… Svi „istraženi“ vraćeni na posao…
„Mlada partizanka borbu vodila…“
Navodno je u akciji „Kastel“ otkrivena jedna sumnjiva stara lovačka puška (muzejski eksponat), bez horoza… Slično izvikanom, i iz istog centra izrežiranom slučaju Budimir, kad je otkriven „pištoljčić“ kalibra ženskih noćnih torbica. Ugledna i neustrašiva junakinja borbe za pravnu državu partizanka od rođenja – Mira Ljubijankić u zoru „Kastela“ dala je izjavu podrške borbi za pravnu državu. Federalni TV istražitelj Avdo A. „nije“ to s njom dogovorio, ona je slučajno u sabah ove drugarske akcije imala savršen make – up. Kao što se slučajno i naš vrli Avdo A. tri dana trefio u Bihaću… Slučajno… Slučajno je ova akcija slična Maoči, uglavnom protiv muslimana… Ovaj je slučaj interesantan slučajno i iz aspekta borbe za pravnu državu, zbog činjenice da su i svjedoci slučajno privođeni, kuće slučajno pretresene, slučajno je muslimanskoj djeci školskog uzrasta i školski pribor oduziman (sveske i pernice)… I na kraju isti dan svi slučajno pušteni… Niko do ovih privođenih – slučajno sa statusom „svjedoka“ nije nikad pozvan da bilo što svjedoči… Čekaju poziv da uh neko slučajno pozove… Pernice su zadržane… Kao slučajno sumnjiv dokazni materijal, a lovačka pučka (bez horoza) vraćena… Slučajno… Našoj (SDA) djeci i unucima samo još nisu počeli pretresati đačke torbe na ulazu u škole i dječje vrtiće. Sva je BiH Maoča…
Pravosuđe je očito na sreću SDP – a kadrovska oaza ove stranke u našoj pravnoj pustinji… Njihovi se predmeti zajedno s njima tu odmaraju…
Prema autorovoj spoznaji iz dvije socijaldemokratske stranke SDP i SNSD ukupno je (svega) šest visokih dužnosnika bilo izloženo istražnom i pravosudnom tretmanu. Autoru nije poznato da je i jedan završen zatvorskom kaznom. Posljednji slučaj hapšenja državnog poslanika Š. Mehmedovića (SDA) najbrutalniji je primjer transparentne nepravde i grubog narušavanja ljudskih i demokratskih prava. Postavlja se pitanje ako neko na takav način može uhapsiti i privesti člana najvišeg zakonodavnog državnog organa, gdje je tu obični građanin. Posebno i zbog činjenice da je naredbu za hapšenje (koju sud nije potvrdio) izdao neko za koga postoji sumnja da je u ratu „ubijao“ Bošnjake…
Svjetsko istraživanje o korupciji i mitu donijelo je rezultat kako su najbogatiji ujedno i najpodmitljiviji. Znači, oni koji žive u dobru hoće da im bude bolje, ni sekunde gore. Takav je slučaj našeg premijera. On više ni sam ne zna šta posjeduje, kolika je vrijednost toga. On čak ne zna šta mu je upisano u imovinskom kartonu… Naravno, nije ovdje više potrebno dokazivati koliko je premijer spreman obmanjivati javnost, važno je razumjeti šta je u pozadini te laži. Svakako je za temu posvećenu ovoj kolumni (o pravosuđu), još važnije osvijetliti premijerovu laž iz intervjua sedmičniku Dani u kome on tvrdi da se protiv njega: „ne vode nikakve istrage…“
Francek
Cjelokupna javnost BiH je u više navrata putem elektronskih i tiskanih medija obaviještena od zvaničnika istražnih organa (policije i tužilaštva) da se vodi istraga i da su u tom smislu već zaprimljene i prijave… Međutim ovaj SDP kleptoman sve to negira. I ne samo to, on se predstavlja borcem protiv korupcije i plus njegova „herojska“ borba protiv „nezaježljivih“ autonomaša (Babe), s kojima je u neraskidivom savezu… Preko babe – Nurke… On u gore pomenutom intervjuu Danima (premijer) tvrdi kako njega i Vladu USK – a podržavaju u Skupštini: „Jer su svjesni lopovluka SDA i njihove želje da ovladaju sa osam miliona Unsko – sanskih šuma“ i drugim fondovima… Autor će naravno u narednim kolumnama donijeti objašnjenje kako se stimuliraju ovi Hamdini „podržavatelji“ (na crno) iz S za BiH i DNZ – a. Međutim, ovdje je bitno kazati da je SDA imala mogućnost, kad je sva prethodna Vlada bila SDA potrošiti akumuliranu dobit šuma pa nije, podržala je pokretanje novih firmi u Bihaću, Petrovcu i Ključu. SDA nije ni pomislila trošiti pare sa „eskora“ koja su godinama bila na tom računu. SDA nije upravljala novcima Direkcije za ceste kako upravlja njegov kum Amel (koji je usput zaradio dvije prijave) valjda boreći se za pravnu državu, idt., itd… Kao što se i kum Franjo (Francek) savjetnički bori za Hrvate… Naravno, i svoju i Hamdinu obitelj…
„Rodijačka mreža“
Zaista ovdje moram istaknuti kako su svi premijerovi hipotetičko – obrambeni
scenariji smiješni i neodrživi. I sam ponekad prešutim istinu (eskiviram je, vješto retorički), ali sam potpuno siguran da bi premijer visokom ocjenom položio detektor – test izdržljivosti laganja… On trenira neprekidno… Možda je samo od njega u laganju uigraniji homodupleks Rifet Ogrešević… Kod ove dvojice detektor bi reagirao kad bi govorili istinu… O šumama…
Kao čovjek političkog ceha potpuno sam svjestan da političari lažu građane – birače, da lažu jedni druge i jedni o drugima, ali da lažu i sami sebe, to mi je zaista teško svariti… U njegovom slučaju (kao čovjek osjećaja poput Mirinog – Lj.) sa tolikom plaćom, primanjima, procentima, apanažama, se i isplati lagati. Nisu u laži „kratke noge“, on na najvišoj nozi živi… Bogami i članovi njegove „rodijačko“ – mafijaške kadrovske strukture…
Interesantna je i njegova „Mrežna“ (FTV) izjava (laž) o tome kako on nema zaposlenih i imenovanih po rodbinskoj liniji (Nepotizam)… Naravno, ponovo sva javnost zna da protiv njega CIK vodi istragu o sukobu interesa zbog imenovanja tate Nurke na funkciju direktora najbolje plaćene kompanije. I još ih je na desetine izabrano i imenovano rođačkim principom…
„Mreža“ njegovih mafijaških rođaka upućuje na to da su praktično svi njegovi (osim maloljetnih) upleteni u interese… Komplet svi… Nije ovdje pošteno da se samo tata proziva kad su svi, doslovno svi u ovom sukobu… Čak se pitam je li ovo potrebno više i dokazivati, jer ni meni nije jasno da li je on u sukobu sa „interesom“, zakonom, državom, ustavom, sa pameću, logikom, moralom… Na kraju možda je on u sukobu sam sa samim sobom, međutim cijenim da je on danas ujedno i najpozvaniji kao ministar policije da nam da odgovore na ova pitanja i razne „sukobe“!? Ja vala nisam kadar (skromne pameti)… Vjerujem da on hoće, nakon provedene istrage protiv samog sebe… Vjerujem krajnje profesionalno i nepristrasno i nadasve dostojno njegovoj „sukobljenoj“ funkciji i Policijskog komesara koju on obnaša kad ne prisustvuje sjednicama Vlade… A ne prisustvuje nikad… Da budem iskren, ja ovdje ne očekujem da će protiv njega tužilaštvo podići bilo kakvu prijavu, nego da će on, možda u fušu početi raditi i kao tužilac… Jadna vam je majka SDA – ovci…
Ovdje je pisanje prekinuto… Bit će nastavljeno i objavljeno u drugom nastavku o pravosuđu u slijedeću srijedu sa egzaktnim pokazateljima sa koliko su raspolagali i koliko zadržali za svoje najbliže… Dok pravosuđe „hrabro“ ćuti…
Piše: Asim Kamber
KOMENTARI