Kačavendijada na Alternativnoj TV
Gost Marina Marinkovića na Alternativnoj TV (28.10.2013.) bio je naš „avangardni“ i „revolucionarni“ premijer Hamdija Lipovača. Marin ga je predstavio ekskluzivnim gostom koji: „živi bez predrasuda, tolerantnog, nova generacija političara, 39 godina, rođaka Vuka Jeremića, prijatelja Vladike Hrizostoma, patrijarha Jerineja, Kačavendinih nazora, Bošnjaka koji neobično voli i pomaže srpsku pravoslavnu crkvu“, itd… itd…
Njegov nadrealni nastup u ovoj TV – emisiji obiluje fantastikom i apsurdima svake vrste… Svakako će za autora u ovoj emisiji ostati zapažena njegova decenijska i antologijska provala kako je on, zapravo: „Istinski vjernik“. Pohvalio se: „Svojim najvećim iskustvom u životu“. Kako reče: „Bio je na Svetoj gori na Hilandaru, Gregorijatu. Bio u isposnici sv. Save u Kareji…“ U smislu afirmacije religioznosti dogovorio je da se: „Mošti sv. Nikole donesu na Žrmanj.“
Rat u BiH i genocidne namjere velikosrpske politike upravo je motiviran prenošenjem moštiju (kostiju) cara Lazara i ostalih srpskih paćenika… A svu patnju tobože izazvali demonski muslimani i ustašoidni Hrvati. Ne mogu povjerovati da te mošti danas importira socijaldemokratski lider iz Bihaća i rođak Vuka Jeremića… Vuka koji je u velikoj Sali UN – a napravio parodiju na temu genocida u Srebrenici.
Pred sami početak rata SPC je organizirala masovna prenašanja mošti svetaca. A na mjestima gdje su bila nesumnjiva srpska stratišta iz proteklih ratova organizirana su i masovna nekrofilna opijela čiji je glavni cilj bio psihološki motivirati srpski narod u sveti rat za veliku Srbiju. Jovan Rašković je u „Ludoj zemlji“ (str. 186) zapisao: „Vadićemo kosti iz prokletih jama, iz tih dubina pakla… Njima nije mjesto pri paklu, već pri nebu, jer je srpski narod bio uvijek narod neba i smrti…“ A smrt i pakao (zemlja) namijenjeni komšijama Bošnjacima… Nekrofilno pravoslavnu motivaciju i posljedice iste danas najbolje možete razumjeti kad uđete u sansku kosturnicu (Šejkovaču), u kojoj su Bošnjaci i Hrvati (civili) kojima su još za života komadali tijela, vadili oči, rezali uši, masakrirali žene i djecu. O Tomašici da ne govorimo… Oni „na nebo“ a naši najmiliji u grobnice, od Ključa do Prijedora na svakom kilometru… I ko danas može razumjeti našeg premijera koji je kao deklarirani Bošnjak i sam odlučio štafetno – svetosavski pronosati po Krajini… Mošti sv. Nikole…
Allahu dragi, jedan si kadar si, pomozi našem (Hamdiji) “rabbu…” „Istinskom vjerniku bez predrasuda…“
Stradanje Bošnjaka u proteklom ratu veće je ukupno na prostoru bivše Juge, od svih drugih zajedno. Autoru nikako nije jasno da jedan „Bošnjak“ lider može u tolikoj mjeri hvaliti abortiranu „poludržavu“ nastalu na stradanju njegovih sunarodnjaka – Bošnjaka i crkvu koja je to sve bodrila… Izjavom kako: „RS ima institucije i predstavnike u institucijama BiH, što moj kanton nema“, pa je njemu kako reče zbog toga „teško pomagati svojim sugrađanima…“ On zapravo u istu ravan stavlja kanton sa manjim entitetom. „Ko voli BiH mora voliti i Republiku Srpsku“, paradoksalna je, i izjava klasičnog dodvoravanja te stavljanja u istu ravan međunarodno – priznate države Bosne i Hercegovine i manjeg BiH – entiteta… Njemu uopće ne smeta ni zastava RS – a… Čak bi je i na međunarodne utakmice naše reprezentacije nosio. „Dragost” bi izazvala među našim BH Fanaticosima… Posebno je htio naglasiti na kraju emisije kako u svome nastupu nije: „Nikoga krivio nizašto“… I istina je da u bilo kakvom negativnom ozračju nije pomenuo bilo kojeg srpskog političara.
Prostor za negativan kontekst svoga nastupa, naravno, zauzeli smo mi iz SDA. Svi smo prema Lipovači „obavještajci AIDA koji još uvijek djeluju…“ Automatizmom su po njemu u AIDU i predstavnici drugih političkih partija ako slučajno sa nama surađuju. U SDA imaju i paralelnu instituciju koju on slučajno zove „MREŽA“… Pa je onda na sve to nas iz SDA, uz roditelje, djecu i potomstvo povezao sa „totalitarnom komunističkom ideologijom i udbom“… Uglavnom, svi njegovi neistomišljenici su dio neke virilačke (špijunske) kaste, bilo današnjeg ili bivšeg vremena. Dokaz je to i nedostatka etike javnog diskursa, ali i neizbježnog udvorništva (uvlačenja) Srbima jednog nedozrelog sapuničarskog reklamera. Novinar i voditelj g. Marinković, se nije mogao načuditi njegovoj tvrdnji da na našem kantonu postoji paradržavna tajna (špijunska) organizacija… Ni CIA o tome pojma nema… Hamdina OZNA sve dozna…
Ovdje će autor zastati te (profesionalno devijantno) književnički citirati Mešu (Mehmeda) Selimovića. Meša je hipokristik od Mehmeda kako mu je njegov babo nadjenuo… Mehmed je u, po njemu, njegovoj najboljoj pripovijesti „Sjećanja“ napisao najbolju priču (Da li da umre stari mandarin) u kojoj je i sam zapisao kako je: „pronašao jezik za moju ruku i moju dušu“…. Naš Meša, koji je po svim književnim kriterijima zasluživao Nobelovu nagradu koju nije dobio zbog muslimanskog imena (Mehmed), zapisao je briljantnu misao: „Danas se služimo stvarima, ne znajući pravu vrijednost ničemu. Obezvrijedili su riječi kojima su se ljudi zaklinjali kao štitom i koje su nas branile nadom. Ubili su nam riječi koje smo smatrali svetima, prostituisali ih, učinili zastavama pod kojima marširaju gazeći čovjeka“…
Nevjerovatno je da je Meša znao (1976.) za danas gaženog ideološki i rafalno na plakatima isprostituisanog „čovjeka“ kojim se SDP – ovci zaklinju, u fol „državi za čovjeka“…
Maršal
Gubljenje bilo kakvog smisla za ozbiljan i kreativan dijalog došlo je do izražaja u njegovoj konstataciji kako: „Direktor Federalne uprave policije (Lukač D.) sebe doživljava kao Federalnog maršala…“ On tvrdi da prema njemu: „Tužilaštvo i Federalna policijska uprava nad njima provode dogovorenu torturu, stalno straše ljude, ganjaju vještice, unose nemir…“ On i njegov porodično – budžetski rizničar (Elvis – Begi) ne mogu na miru da (kradu) doprinose našem dobru… A još bi koji milion mogli…
Mi smo mu iz SDA: „Teret pa ne mogu da završe ono što su obećali“. Svojim porodicama… Po njemu je: „Bihać bio jedno malo mjesto…“, a danas je eto ko veliko… Velika je željezna aglomeracija (Robot) na ulazu iz pravca Petrovca, još veća (rupa) na Importane – centru, ništa manja ni boračka zgrada u Ozimicama… itd… itd… A najveća bezdana će biti u kantonalnom budžetu kad ih privedu… Njega i šefa parlamentarne manjine Hozanovića…
U istu ravan je stavio Tuđmana i Izetbegovića… „Ovo je zemlja dobrih ljudi koji su žrtve pojedinačnih ega…“ A kadrovske metafore za ego opet iz SDA (Tihić i Osmanović)… Jedini oslobođen bilo kakvog ega je Zlatko Lagumdžija, koji po njemu sve „zasniva na socijaldemokraciji“… Apsurdokracija je bliža definiciji za obojicu. Nekada je najavljivao kako će on zamijeniti Zlatka, čak možda i biti „Predsjednik države“, sad na predsjedništvu SDP – a šuti i istresa pepeljare… Sluša Zlatka i Miru bespogovorno… Prije si po mišljene morao ići u komitet, njemu ga sad Zlatko fuljne mailom…
Uvaljivao se svugdje od državnog Parlamenta, državne Vlade, federalne Vlade, do diplomacije, a onda nam ga uvalili… Neki su mi iz ovih „Sova“ – zajednica govorili kako nam ga je uvalila američka ambasada (konkretno Heys i Graham Day), a možda i neko iz EU… Iz ove perspektive je svejedno tko nam i koliko uvaljuje, bitno je da ne stanu, da ne upadnemo u krizu apstinencije uvaljivanja…
Hurem Rifetovca
„Ja ću sada put Beograda na grob Maršala Tita i drugarice Jovanke“, izjava je našeg premijera koja je i mene dirnula pri samom kraju ove emisije… Izbjegavam aktualizirati bilo čiju privatnost posebno kada je u pitanju supružnički i uopće ljubavni život… O Jovanki „prvoj dami bivše Juge“, što reče socijalističko – marksistički opredijeljeni Dačić, sve najbolje. Možda će neko u nekom vremenu (budućem) snimiti dobar film (seriju) o spletkama i intrigama nje i Maršala kao što danas gledamo o Sulejmanu i okretnoj Hurem… Jovanka je nesumnjivo snažno utjecala na odluke samog državnog vrha (CKSKJ – u) preko svog supruga Tita. I Sulejman Veličanstveni je tobože „strašno“ modernizirao državu zahvaljujući predanom radu Hurem – hanume koja je u haremu radila (spletkarila) 24 sata neprekidno. Išla na posao svaki dan… Dobar model neomarksističke emancipacije žene desio se i kod nas u evropskom Cazinu. Poput Hurem i hanume Jovanke i „Hurem“ – Rifetovca (Hozanović) je kroz kadrovski ključ (A SDA) uključena u političku i državničku sferu. Ona je naime profesionalno zaposlena, prima redovitu plaću (od šuma – možda), ali još uvijek ne zna gdje joj je radno mjesto… I nek neko sutra kaže da smo mi Krajišnici zaostali…
Ko nam god bahne iz zapadnog ili istočnog susjedstva, dobrog krajiškog srca, mi za svaki slučaj spustimo čakšire… Upravo se to desilo na Alternativnoj TV… Premijer sebe kroz ovakve naručene intervjue svjesno mitologizira u političkoj osobnosti parareligioznog lika spasitelja… Razbacivanje lažima uz pedantno ponavljanje uvreda na račun kadrova SDA a tobože za naše „krajiško dobro“ ima svoju pozadinu… Njega će Patrijarh Irinej i Kačavenda „pomilovati“ kao duhovno osviješćeno biće sa „Svete gore“…
P.S. Nedavno me je jedan mladi sugrađanin (čita ove moje škrabotine) upitao, a i sam konstatirajući „neodrživo vrijeme“, koje živimo: „Dokle će ovo Kambere trajati“? Proći će ovo vrijeme, kratko sam mu uzvratio i odmaknuo se da me ovaj radoznali mladić ne gnjavi. Nemam ni ja baš odgovore na sva pitanja… „Proći će ovo vrijeme“, je izreka koju je veoma često koristila moja nane rahm. Saida (Modranka). Do danas nisam načisto da li je ona zapravo žena koju sam u životu najviše volio, ili je to moja majka, moja hanuma (da se ne ljuti), a možda i moja mlađa unuka koje mi je uvijek malo kad je gledam… Sigurno je da je moja nane Saida žena koju sam najviše poštovao. Davnih šezdeset i nekih godina moja voljena nane bi mene zajedno sa rahm. starijim bratom povela za ruke do škole. Veljka Miljevića (sadašnja Prijedorska) se zvala ulica kojom smo morali proći. Kod poštovanog sugrađanina Čunaj Destana (ispod Hasića kuće) bila je davno pekara. Znao sam i sam kasnije kao učenik osnovne i srednje škole kupovati kifle, četvrt kruha. Još u nepcima osjećam miris Destanovih lepinja. Kod te su pekare jedno popodne milicajci bivše države „zarobili“ grupu mladića koji su imali duge kose. Nikada ovu scenu nisam zaboravio. Nane me je stalno povlačila a ja sam kao radoznali dječak htio biti u maloj grupi prolaznika koja je to sve imala hrabrosti gledati, a većina je ćutke prolazila uopće se ne obazirući… Krupni milicajac iz Lušci Palanke, sa statusom i „brice“, u jednoj je ruci držao velike makaze a drugom bi preventivno ovim dekadentnim „čupavcima“ plasirao po koji „topli obrok“ iza uha… Jedan se malo izrasliji dječak pobunio pa ga je ovaj „Palančanin“ suptilno po glavi i leđima „častio milovanjem“ crnom gumenom palicom koja je izazivala kod svakog udarca odjek a kod mladića jauk… Krvario je iz usta, brico se nije obazirao… Upravo sam prošle godine sreo ovog „pankera“ – bundžiju iz sedamdesetih… Otišao je u penziju. Prošao logor, bio prvo portir, pa nakon četiri godine menadžer prestižne kompanije u Njemačkoj koja se bavi proizvodnjom tehnike. Veoma karakteran… Podsjetio sam ga na to vrijeme, iznenadio se mojim pamćenjem. Priznao mi je da se pobunio protiv šišanja, ne zbog kose nego zbog demonstrirane grubosti fizičkih zaštitnika poretka i zbog činjenice da se sve to odvijalo u prisustvu njegove djevojke (koju je kasnije i oženio). Čuvare poretka je posebno iritiralo što su oni taj dan u kafići „Bambi“ (kod Ćente i Nade) slušali na džuboksu: Doorse, Deep Purple, Jethro Tull, Bee Gees…
Allahu hvala, stigla je demokracija. Sad nas policija više ne šiša ni 2 %. Sad muškarci, osim što imaju duge kose, usput se i šminkaju. Neki i štikle nose… Da bude gore sad u EU ne možeš penetrirati ako nemaš slobodne i perspektivne (za demokraciju) istospolne brakove. Parada ponosa u Crnoj Gori fijasko je doživjela jer je policija „hrabro“ proganjala one koji su za brak (on i ona) i još „hrabrije“ štitila one koji su eurofilno za brak (on i on, ili ona i ona)… Hrvati idu na referendum da zvanično potvrde da je brak, i samo onda brak kad je između muža i žene… Pa to je božja zapovijed u svim knjigama… Čemu referendum!? Ko zna, možda Adam i Eva (on i ona iz 22 kolumne) nisu to što su poslanici prenosili, možda su (on i on) Adam (Hozan) i Stevo (Hamdo). Ništa više nije sigurno, dolaskom demokracije… Možda bi i moja dobra nane Saida da je živa i danas kazala „Proći će ovo vrijeme“… Civilizacija i demokracija je srećom uznapredovala i na našem kantonu… Naglašeno u Cazin – gradu kod našeg Vezira Rifeta Ogreševića… Češki premijer je podnio ostavku nakon što je žena otkrila da je vara sa šeficom kabineta… Naš premijer i predsjedavajući (genetski Cazinjani – u odlasku), drže do braka. Brak je za njih svetinja… Ufate ih koliko hoćeš puta… Al džaba… Oni se harema u Sloveniji i Austriji nikako odreći neće… Bome ni braka… A bogami ni fotelja… „Harem“ se tradicionalno mora platiti, unaprijed sa PDV – om… Stigla je demokracija. Valjda će i „proći“, što reče moja dobra nane, nek joj je rahmet ko i ovim gore političkim “rahmetlijama…”
Nastavlja se…
Piše: Asim Kamber
KOMENTARI