Sarajliji Saši Manigodiću (38) nagon godinu dana lutanja od doktora do doktora u Bosni i Hercegovini, tek je u Zagrebu uspostavljena prava dijagnoza.
Nažalost, ono što ljekari u BiH nisu mogli otkriti, otkrio je pregled na Klinici za očne bolesti u Zagrebu. Saši je dijagnosticiran tumor žilnice desnog oka. Kako u BiH nema zdravstvene ustanove koja bi uspješno obavila potrebnu terapiju zračenja protonskim akceleratorom, jedina opcija bila je odlazak u inostranstvo. Tačnije u Njemačku, gdje spomenuta terapija košta oko 25.000 eura.
Odlučio se na jedini korak koji mu je preostao kako bi sebi pokušao spasiti život, a to je da zatraži pomoć dobrih ljudi.
A, dobrih ljudi u ovoj je zemlji bilo je i biće. Za manje od mjesec dana nakon pokrenute akcije za pomoć, Saša je skupio potreba sredstva i otputovao u Berlin, na Kliniku Charite – Universitatsmedizine, gdje je podvrgnut terapiji zračenja protonskim akceleratorom. Nakon 22 dana provedena u Berlinu, vratio se kući, u Sarajevo.
“Operacija oka koja je ujedno bila priprema za zračenje je protekla baš onako kako su doktori i očekivali. Potom je uslijedio kratki oporavak, a zatim su doktori izradili zaštitnu masku za glavu koja se koristi prilikom simulacije zračenje, a potom i samog protonskog zračenje”, kaže Manigodić za Fokus.ba nakon povratka u Sarajevo.
Na desnom oku sada su jedva vidljivi tragovi četiri terapije zračenje i pripremne operacije. Oporavak teče odlično.
“Doktori su mi kazali kako je tumor sada umrtvljen i da više nisam životno ugrožnog. Nažalost male su prognoze da se vid na desnom oku vrati kao što je bio prije, ali s obzirom u kakvoj sam situaciji bio, prezadovoljan sam”, kaže Saša i dodaje:
“Na svu sreću tumor se nije raširio na neki drugi dio tijela. To su utvrdile pretrage koje sam obavio prije same terapije u Berlinu.”
Sama priprema i terapija u Berlinu iziskivala je mnogo snage, kako fizičke, tako i psihičke.
“U jednom trenutku, kada su doktori radili simulaciju terapije, bila je to prva simulacija, umalo sam izgubio svijest. Ne zato što je nešto krenulo krivo, već zato jer sam se bio prepao. Jer, prilikom terapije, bukvalno svaki dio tijela vam je zarobljen, nema mrdanja, osim dlana kojim možete dati signal doktorima ako se ne osjećate dobro. Taj osjećaj sam prvi put iskusio, i učinilo mi se da sam čak bio prestao disati od nekog straha. Kasnije je sve išlo puno bolje”, priča Saša.
Što se same terapije protonskim zračenjem tiče, Manigodić je, kako su mu kazali doktori u Berlinu jedan od najmlađih pacijenata koji su bili na terapiju u Klinici Charite – Universitatsmedizine ikada. I jedan od rijetkih pacijenata iz BiH.
“Da, ja sam tek drugi pacijent iz BiH koji se liječio na toj vrlo cijenjenoj klinici. Bio je još samo jedan mušakarac prije mene iz BiH, ne znam tačno iz kojeg grada. Doktori su mi kazali i kako sam jedan od najmlađih pacijenata koji je ikada radio spomenutu terapiju u toj klinici. Ta bolest karakteristična je za osobe starije dobi”, ispričao je Sarajlija, koji se želio zahvaliti svima koji su mu pomogli.
“Hvala svima, mojoj djevojci, sestri, rodbini, prijateljima koji su mi bili velika podrška. Hvala firmama i institucijama, sarajevskim frizerskim salonima i kafićima koji su mi pomogli da prikupim novac. Hvala ljudima koje ne poznajem, koji su pokazali najljepšu ljudsku osobinu da pomognu nekome kome je pomoć potrebna”, kazao je Saša Manigodić. Saša će u avgustu obaviti prvu kontorlu u Berlinu.
Tumori žilnice oka su najčešće dobroćudni, a statistika kaže da je tek u 1 od 10.000 slučajeva u pitanju zloćudni tumor.
KOMENTARI