“USPOREĐUJU ga s Bakom, a to mogu učiniti i ja, jer sam trenirao obojicu. Međutim, drukčiji su kao osobe, jer je Ibro daleko od umjetnika boema. Njemu trebaju sloboda i njegova volja u igri, ali on je neiscrpan radnik, trudi se onako kako se trude obično oni koji nemaju što drugo pokazati. E, to znači da je Ibro karakter.”
Tako je prije više od deset godina Špaco Poklepović opisao hajdučko srce i miljenika Hajdukovih navijača, koji je već tad bio “igrač u godinama”, da bismo danas sa Senijadom Ibričićem pričali nakon jedne od boljih sezona koje je odigrao u karijeri. Da nije te sitnice, Ibro bi već bio direktor Domžala, kluba u koji je došao 2017. godine i postao njegova legenda.
Prošle sezone navijači su ga proglasili najvećom polušpicom zadnjeg desetljeća u Sloveniji, a ove godine Ibričić je dobio još jedno veliko priznanje: po izboru svih nogometaša slovenskog prvenstva proglašen je za najboljeg igrača lige. U rujnu će bivši reprezentativac BiH i jedan od omiljenih igrača Hajdukove povijesti napuniti 36. godinu i već je odavno isplanirao kako će završiti karijeru. Takav je ugovor, uostalom, potpisao s Domžalama i sad je trebao obavljati dužnost sportskog direktora kluba. No, u tome ga sprječava činjenica da je i dalje jedan od najboljih u svakom klubu u kojem se pojavi.
Na ulicama Splita glasoviti je mural najboljih igrača Hajduka, a na njemu je Ibričić našao svoje mjesto. Rođen u Kotor Varošu 1985. godine, prvi put pokušao je kad je imao 18 godina, no nakon priprema trener Ivan Katalinić ga nije uzeo. No zato je to učinio Zagreb i Ibro je, prije “hajdučkog srca”, postao “ponos purgera”, koji je te sezone uvalio 12 pogodaka, a debitirao je u pobjedi protiv Hajduka 4:2.
Cijeli članak pročitajte OVDJE
KOMENTARI