U selu Gornji Kruhari, udaljenom nekoliko kilometara od Sanskog Mosta, teškim životom i u krajnjoj neimaštini, bez elementarnih egzistencijalnih uslova, žive Persa (80), Jela (72) i Mladen (76) Vokić. Radi se o dvije sestre i bratu koji su cijeli životni vijek posvećeni jedno drugome i kažu kako se nikada u životu nisu razdvajali dijeleći sreću i nesreću ovozemaljskog bivstvovanja. Istina, Jela dodaje kako je u braku provela tri godine s čovjekom koji ju je, međutim, u jednom trenutku ostavio i oženio se s drugom, nakon čega se ona vratila bratu i sestri. Uslovi u kojima žive ovi ljudi su izrazito teški, jer se u poslijeratnom periodu u ovo selo vratio veoma mali broj stanovnika i mahom se radi o ljudima u poodmaklom životnom dobu. Vokići su u vihoru rata morali napustiti zavičaj, te su u izbjeglištvu proveli punih 13 godina, živeći u jednom selu pored Laktaša, a potom su se vratili u rodno selo. Kažu kako žive bez ikakvih izvora prihoda, te da su im u proteklom periodu novčano i materijalno pomagali članovi rodbine i razna humanitarna udruženja.
Sestre i brat žive u kući koja je poslije rata obnovljena donatorskim sredstvima, ali je zbog nekvalitetno izvedenih radova sve teže boraviti u njoj. Kažu kako struju imaju, ali da koriste samo jednu sijalicu i stari tranzistor koji je jedina njihova veza sa svijetom. Pitke vode nemaju, već su prinuđeni da koriste stari bunar, a posuđe i rublje peru na obližnjem potoku. Za tešku životnu sudbinu ove porodice nedavno su saznali i u Crvenom krstu u Sanskom Mostu, a sekretar ove organizacije, Hamza Alagić, ističe kako su pokrenuli aktivnosti da ih uvrste na listu socijalno ugroženih građana kojima je neophodna pomoć. Alagić dodaje kako su za Vokiće osigurali prehrambene i higijenske potrepštine, a ovom prilikom on je apelovao na javnost i sve dobre ljude koji su u mogućnosti, da pomognu ovoj porodici koja je u vrlo teškoj životnoj situaciji.
KOMENTARI