Piše: Izet Perviz
U Bosni i Hercegovini, ima tome već nekoliko godina, hapsi se na sve strane. Privodi Državna agencija za istrage i zaštitu, poznatija kao SIPA, nemilosrdno. I ništa joj ne smeta što skraćenica nije izvedena iz njenog originalnog naziva – State Invastigation and Protection Agency.
Ipak, tek na našem jeziku poprima ona puni smisao. Vjerujte, hiljade njih drhte u strahu da će ih već sljedeće jutro zateći omotane sa svih deset krakova najpoznatijeg bosanskohercegovačkog glavonošca. A tek kad pusti tintu i zamuti sve oko sebe…
Ali, ne lovi samo SIPA. Hvataju policije sa entiteskih, sa kantonalnih, sa ovih i sa onih nivoa, nemilice. Hapsi se za ratni zločin, za organizirani kriminal, za prevare, zloupotrebe položaja, za rasturanje opojnih sredstava, za šverc, redom. Nema dana da na novinskim naslovnicima nije vijest o ovom ili onom hapšenju. Svako malo eto ti na televiziji glasnogovornica ove agencije, one policije ili onog tužiteljstva da nas izvjeste ko je, kada i zašto uhapšen.
Većinu hapšenja prati kamera, pa se dio akcije odmah može vidjeti u televizijskim dnevnicima. Redovno, svako uhićenje ima i svoj kodni naziv. To im daje notu mističnosti, što opet golica maštu građanina, pa bi da zaviri u svaki detalj, iza zavjese, kao da gleda predstavu.
Da je napraviti anketu među bh. građanima, zasigurno bi rezultati kazali da su hapšenja davno premašila gledanost turskih serija. Možete se slobodno kladiti da su neka bila gledanija od Sulejmana Veličanstvenog. A kad smo već kod klađenja, trebalo bi kladioničarima predložiti da umjesto utrke pasa uvedu rubriku: “Ko je sljedeća SIPA-ina mušterija?”
Građani navikli na spektakl
Evo, zadnjeg dana mjeseca novembra SIPA je izvršila završna hapšenja u akciji “Blok” i odmah otvorila novu – “Urban”. Uhapšen je Damir Hadžić, nekadašnji perspektivni kadar Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, bivši načelnik sarajevske općine Novi Grad i ministar komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine.
Uhićen je i Kasim Zulum, sudski vještak građevinske struke. Terete se da su iz budžeta Općine Novi Grad nezakonito omogućili isplatu milion konvertabilnih maraka (oko 500.000 eura) bivšem multifunkcioneru Esedu Radeljašu. Radeljaš je uhapšen nekoliko dana ranije, skupa s bivšim službenicima ove općine Jasminom Horo, Nedžadom Kapetanovićem i Jusufom Čauševićem.
U akciji “Urban” SIPA je, u saradnji s Ministarstvom unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, uhapsila gotovo cijelo bivše rukovodstvo Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu: Narcis Behilović – bivši dekan, Irfan Turković – prodekan, Fahrudin Oručević – profesor i bivši kantonalni ministar obrazovanja.
Lišeni su slobode i uposlenici Općine Novo Sarajevo Lamija Maglić Stajić i Enes Begović te vještak Kenan Softić i vlasnik kompanije Lake Nedžad Bubica. Osumnjičeni su za malverzacije vezane za pet duluma zemljišta u sarajevskom naselju Marijin Dvor.
Radi ilustracije tvrdnje sa početka teksta, treba dodati da su dan ranije hapsili i pripadnici Centra javne bezbjednosti Bijeljina i Doboj, u saradnji s policijom Brčko distrikta. Oni su u Pelagićevu, Modriči, Donjem Žabaru, Bijeljini i Ugljeviku uhapsili sedam osoba i zaplijenili preko 5.000 metaka, oko 100 ručnih bombi, 20 mina, oko 30 kilograma eksploziva, automatske puške, snajpere, karabine, pištolje…
Sjećate li se Živka Budimira?
Ovo posljednje nismo vidjeli, a dva prethodna nisu u sebi imala onakav dramaturški naboj na kakav smo navikli. Niko nije imao lisičine na rukama, nikom zamaskirani specijalci nisu zavrtali ruku iza leđa, niti su ga sčepali za vrat i ponižavajuće pognuli prema zemlji kao da vode kakvu odbjeglu zvijer. A građani su, naviknuti na spektakl, ostali razočarani. Ko, i na osnovu čega, određuje na koji način će, kada i gdje neka osoba biti uhvaćena? Pitali su se, kao da su prevareni.
Sjećate li se hapšenja Živka Budimira? Čovjek je uhapšen u kabinetu, kao aktuelni predsjednik jednog od bh. entiteta i izveden je iz zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovijne bez lisičina na rukama. Ali, onom ko određuje koliko će dotičnu osobu poniziti pred javnošću bilo je to malo. Dok su ga vozili prema zgradi SIPA-e, naredio je taj da mu se stave lisičine. Svi smo ih vidjeli kada su ga izvodili iz auta.
Damira Hadžića, po svim funkcijama bivšeg, nije hapsila nikakva zamaskirana policija, niti neki specijalci s dugim cijevima. Slobodno se može reći da nije ni uhapšen, čak ni priveden. Najpriličniji izraz ne bi bio ni sproveden, već ispraćen ili dopraćen u prostorije SIPA-e. On iz zgrade izlazi u pratnji policije i sam ide prema autu, koje ni po čemu ne podsjeća na policijsko. Uz njega je policajac, običan da običniji ne može biti.
Ruke su mu slobodne, niko ga ne drži, sam sjeda u auto, a policajac zatvara za njim vrata kao da mu je lični vozač. Da ne znamo o čemu se radi, rekli bismo da je ponovo postao ministar, pa ujutro kreće na posao. Kasnije se pojavio i snimak kada ga predaju Tužilaštvu. Nosi nekakav crveni fascikl kojim može prekriti lice. Vodi ga policajac, u nekoj čudnoj uniformi, s kačketom, koja više liči na civilnu odjeću. Blago ga drži za nadlakticu, kao da brine da se ne bi slučajno pokliznuo.
Lipovača u donjem vešu
Gledajući te snimke, čovjek se mora sjetiti hapšenja Hamdije Lipovače, takođe mladog i perspektivog kadra SDP-a, bivšeg načelnika Bihaća i premijera Unsko-sanskog kantona. On je idealan primjer za poređenje s Hadžićem. Razlika između njih leži u tome da je Lipovača uhapšen kao aktuelni premijer i pod sumnjom da je, kao načelnik, tokom obnove sportskog centra oštetio budžet općine za nekoliko stotina hiljada eura.
Ali, uprkos tome, Lipovaču hapse zamaskirani specijalci, koji ujutro iskaču iz crnog kombija s rešetkama, opkoljavaju kuću, upiru cijevi pušaka u sve prozore i nemilice lupaju na vrata. Onda puštaju kamermana da uđe u kuću i snimi ga u donjem vešu, dok mu jedan od specijalaca pritišće lice uza zid. Na kraju, izvode ga s lisičinama na rukama, grubo ga hvataju za vrat i ubacuju u kombi. Kao na filmu.
Često smo gledali ovakve snimke, tako dramatične kao da hvataju vođu najbrutalnijeg meksičkog narko-kartela. A onda, za mjesec dana, a u većini slučajeva i ranije, optuženi izađe iz pritvora i brani se sa slobode. Eto, na kraju se ispostavi da je tako miroljubiv da neće čak ni pokušati utjecati na svjedoke. Ko se još sjeća Kemala Čauševića, bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, načina na koji je uhapšen, njegovih iskaza u kojima optužuje najviše funkcionere u Bosni i Hercegovini? Ili braće Lijanović i njhovih kompanjona…
Ma, ko mari za sve to, narod hoće predstave, dramatike u dosadnom životu svedenom na deseterostruko okretanje svake kovanice prije nego je stavi na dlan loše plaćene prodavačice u raskošnom tržnom centru.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI