Piše: Sanel Kajan
Iznos od 238 maraka ili 119 eura mjesečno su primanja koja predstavljaju apsolutnu liniju siromaštva u Bosni i Hercegovini.
Ni toliko nema peteročlana porodica Memić iz Kladnja. Majka Anela i otac Derviš su nezaposleni. Dvoje djece idu u osnovnu školu, dok je najmlađa Emina tek napunila tri godine.
„Bezbroj puta smo pokušavali pronaći posao. Ali uzalud“, priča Anela. „Primamo samo dječiji doplatak. Najčešće djeci ne mogu dati ni da kupe kiflu kada idu u školu. Oni su još mali i ne shvataju u potpunosti situaciju u kojoj se nalazimo, ali vide da je teško…“
A da biste ostvarili pravo na dječiji dodatak, čija visina varira u zavisnosti od dijela Bosne i Hercegovine u kojem živite, svake godine morate prikupiti brojne dokumente iz nekoliko ustanova.
Nakon što u matičnom uredu općine izvadite rodni list za dijete i kućnu listu, potrebne su vam i kopije CIPS-ove lične karte za oba roditelja, kao i potvrde o prijavi prebivališta.
Za djecu stariju od 15 godina obrazovna ustanova koju pohađaju mora izdati potvrdu o redovnom školovanju.
Roditelji koji su na birou za zapošljavanje moraju donijeti potvrdu da su na tamošnjoj evidenciji. Ukoliko su roditelji razvedeni, to donosi nove obaveze – rješenje o razvodu braka izdato u nadležnom sudu.
Za dječiji dodatak morate donijeti i ovjerenu izjavu od nadležne policijske uprave da ne posjedujete motorno vozilo.
Različita prava od kantona do kantona i u entitetima
Koliko je teška situacija, sa aspekta zaštite prava djeteta, ukazuju i visine dječijih dodataka u BiH.
Npr. visina dječijeg dodatka u Kantonu Sarajevu je 33 KM mjesečno (brojni imovinski cenzusi), a visina dječijeg dodatka u Srednjobosanskom kantonu je 31 KM ili u Posavskom kantonu majke/žene u radnom odnosu ne ostvaruju uopće pravo na naknadu za vrijeme dok odsustvuju sa posla zbog trudnoće i njege djeteta. U Unsko-sanskom Kantonu se uopće ne isplaćuje dječji dodatak, uslijed nedostataka budžetskih sredstava.
Za tjeranje djece na prosjačenje, siromaštvo nije i nema opravdanje, ali sveprisutno siromaštvo u zemlji, nizak socijalni status porodica i teška materijalna situacija sa kojom se suočavaju domaćinstva, svakako su osnovni motivi upuštanja i bavljenja prosjačenjem.
I ovdje Ombudsmeni ističu da tehnički i personalno ograničeni kapaciteti centara za socijalni rad i slabo uspostavljena saradnja sa institucijama sistema, kao i činjenica da većina djece koja prose nije evidentirana u matičnoj knjizi rođenih, svakako predstavljaju otežavajući faktor za rad stručnjaka na suzbijanju ove pojave.
Najugroženiji su oni najmlađi
Na osnovu studije stope siromaštva djece koju su proveli UNICEF i Agencija za statistiku BiH, navedeno je da 34,3 posto djece stare do četiri godine žive u domaćinstvima kod kojih je mjesečna per capita potrošnja manja od 238 KM, dok 30,6 posto djece uzrasta od pet do 15 godina živi ispod praga siromaštva.
Ekonomska situacija u kojoj se danas nalazi porodica direktno se odražava na kvalitet ostvarivanja prava djece. Nedovoljna finansijska sredstva uzrokuju brojne probleme koji nose rizike koji su u vezi sa:
– zadovoljavanjem osnovnih potreba djeteta,
– zadovoljavanjem razvojnih potreba djeteta,
– potrebama djeteta za socijalnom integracijom.
U kategoriji djece najugroženiji su oni najmlađi, oni koji su potpuno zavisni od odraslih i čiji razvoj i odrastanje zavisi od toga koliko smo im pružili, da li smo prepoznali njihove osnovne potrebe i da li smo na njih uopće reagovali, počevši od ishrane beba, zdravstvene zaštite, problema djece sa smetnjama u razvoju.
Borba protiv siromaštva djece zahtijeva sveobuhvatan pristup zaštiti djece, sistemska rješenja zasnovana na strateškim dokumentima, sa definisanim politikama u različitim oblastima, sa planovima i rokovima djelovanja i nosiocima tih aktivnosti.
„Kada su djeca u pitanju, siromaštvo je i više od imovnog stanja, siromašno je svako dijete koje nije upisano u školu bez obzira na razloge koji su do toga doveli, dijete koje napusti školovanje, koje trpi nasilje bilo koje vrste, a trpi ga i zbog svog siromaštva, ono koje radi još u osnovnoj školi i ono koje sa ispruženom rukom na ulici traži milostinju. Sve te situacije, djecu dok su još u razvoju odvode na margine društva i tako ih onemogućavaju u ostvarivanju elementarnih prava, što dugoročno ostavlja posljedice na razvoj djeteta, jer im u najranijem uzrastu nije omogućen pristup i ostvarivanje onih potreba koje su ključne za njihov pravilan rast i razvoj“, govori Ombudsman za djecu Nada Grahovac.
„Kada govorimo o uticaju siromaštva na ostvarivanje i poštivanje prava djeteta u BiH, opšta ocjena Ombudsmena je da se prava djece u Bosni i Hercegovini često krše zbog loše ekonomske i socijalne situacije u državi. Postoji stalan jaz između zakonodavstva i njegovog provođenja u praksi, kao i manjak ili smanjenje budžetskih sredstava za ostvarivanje i zaštitu dječijih prava. Budžetska sredstva za najveći broj dječijih prava propisanih zakonima i podzakonskim aktima osiguravaju se u budžetima lokalnih zajednica, što u velikoj mjeri zavisi od razumijevanja i senzibiliteta lokalnih nadležnih organa“, smatra Aleksandra Marin-Diklić, šefica Odjela za praćenje prava djece Institucije Ombudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.
Djeca zbog siromaštva napuštaju školu
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI