Na današnji dan 1992. godine, srpske paravojne snage preuzele su nasilnim putem vlast u Općini Sanski Most, što je bio uvod u etničko čišćenje ovih prostora od građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Tim povodom, danas je u organizaciji Udruženja logoraša Općine Sanski Most orgaizovan skup kojim je obilježena 29. godišnjica ovog događaja
. Ovom prilikom evocirane su uspomene na napad srpskih snaga na zgradu općine, kada je nasilno preuzeta vlast u Sanskom Mostu od strane SDS-a i srpskih paravojnih formacija, koje je logistički podržavala Jugoslovenska narodna armija.
Ovaj događaj je bio uvod u hapšenja, logore, ubistva, etničko čišćenje i uništavanje imovine građana nesrpske nacionalnosti. Za zločine koji su uslijedili, odgavarao je vrlo mali broj počinilaca i gotovo niko iz vrha tadašnjih srpskih vlasti koje su kreirale i bile odgovorne za počinjene zločine. Nasilno preuzimanje vlasti bio je dio scenarija koji se odigravao u velikom broju općina Bosne i Hercegovine, na prostoru koji je bio zacrtan kao dio Velike Srbije, naglasio je Redžo Kurbegović, tada politički predstavnik Bošnjaka i akter ovih istorijskih dešavanja. Kurbegović je ovom prilikom detaljno opisao slijed dešavanja koja su se dogodila prije tačno 29 godina.
Načelnik Općine Sanski Most, Faris Hasanbegović, istakao je kako događaji iz 1992. godine trebaju biti opomena svima koji vole Bosnu i Hercegovinu i u sadašnjem trenutku, kada se ponovo pojavljuju ideje i planovi o komadanju zemlje.
Nasilno preuzevši vlast, 19. aprila 1992. godine, predstavnici SDS-a započeli su kampanju otpuštanja svih radnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz organa uprave, lokalnih institucija i preduzeća. Ovo je bio uvod u majska dešavanja kada se genocidna politika uništavanja i etničkog čišćenja pokazala u svom punom svjetlu.
U Sanskom Mostu je od 1992. do 1995. godine ubijeno preko 800 građana, od toga 6 % mlađih od 18 godina i 13 % žena, a područje cijele općine je etnički očišćeno od stanovnika nesrpske nacionalnosti pri čemu su počinjeni brojni zločini protiv čovječnosti.
KOMENTARI