Piše: Nedim Botić
„Postoji gori zločin od spaljivanja knjiga. Jedan od njih je njihovo nečitanje“, riječi su Josepha Brodskog, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1987. godine. U skladu s ovom porukom, vrijeme je da preispitamo naš odnos prema knjizi u 2015. godini.
“Knjige su najljepši ukras stana, one su najveća vrijednost. Nauka, znanje i prosvjeta su najsigurnije bogatstvo jednog naroda i najmoćnije oružje u zaštiti slobode i dostojanstva i pojedinaca i naroda“, rekao je čuveni bh. učenjak i profesor na Islamskom fakultetu Husein Đozo, ukazavši da bez knjige nema uspjeha jednog naroda i države.
Koliko u našem vremenu stanovnici BiH (ne)čitaju knjige? Nažalost, o tome ne postoje relevantni podaci, za razliku od nekih susjednih zemalja. Možda je upravo odsustvo tih informacija pokazatelj problema koje imamo, nezainteresovanosti za općom kulturom stanovništva.
Iako znamo da redovno čitanje knjiga ima višestruke koristi, ipak nove generacije sreću i uživanje često traže u virtualnom svijetu ili besposlici. Posebno rastužuje činjenica da danas djeca čitaju sve manje, jer sve više vremena provode pred ekranima i smatraju da čitanje nije dovoljno “cool”. Broj djece i mladih koji ne čitaju knjige je u konstantom porastu i BiH tu nimalo ne zaostaje za poražavajućim svjetskim trendom.
‘Lijepa književnost’
Danas postoje različiti tipovi čitanja. Smanjilo se čitanje tzv. ‘lijepe književnosti’, no čitanje informacija s ekrana (televizija, računar, mobitel) drastično se povećalo. Svijet bez tih uređaja današnjoj djeci i mladima je potpuno nezamisliv. To potvrđuje anketa koju je sprovela britanska NCLE (Nacionalna fondacija za pismenost) pokazavši da izvan obavezne školske lektire jednu knjigu na mjesec pročita manje od polovine mladih Britanaca. Anketa u kojoj je ispitano 18.141 dijete u dobi od osam do 17 godina, pokazala je da su većini anketirane djece glavne “lektire” postali Youtube, Facebook i Twitter.
U razgovoru sa stanovnicima BiH jasno se vidi da je često ekonomski faktor taj koji odnosi prevagu. Nesređena materijalna situacija je lišila mnoge građane prilike da izdvoje novac za knjigu. S druge strane, porezi koji se nameću izdavačima dodatno otežavaju puštanje knjiga u promet. Problema je mnogo, a rješenja malo ko nudi. Preispitivanje našeg ličnog odnosa prema čitanju je možda prvi korak ka sretnijem ‘čitalačkom’ sutra.
Za potrebe ovog članka uradili smo anketu o tome koliko i šta čitamo. Takođe, ispitanike smo pitali da li čitaju štampu, novine, magazine ili revije. Uzorak je sačinjavalo 30 ispitanika i ispitanica različitih životnih dobi, zanimanja i profesija.
Na pitanje da li i koliko čitaju knjige, ogroman broj ispitanika (njih 26) je izjavio da voli čitati, ali ne pronalazi vremena za knjigu zbog poslovnih i školskih obaveza. Pet ispitanika su izjavili da izdvajaju vrijeme svakodnevno za druženje s književnih djelima. Ljudi se mahom žale na brzinu vremena, veliku zauzetost i i generalno se vidi da su svjesni potrebe za čitanjem. Posebno zabrinjavaju slučajevi studenata koji su nakon napuštanja srednjoškolskih klupa prestali da čitaju. Ipak, dobar je znak i postojanje svijesti da bi se trebalo više čitati.
„Od srednje škole nisam pročitao nijedan roman, niti nešto što nije bilo vezano za fakultet. Sjećam se jedino knjige ‘Zeleno busenje’ od Edhema Mulabdića.“, izjavio je jedan svršenik fakulteta iz Sarajeva.
S druge strane, ispitanici koji i pored obaveza izdvajaju vrijeme za čitanje, otkrivaju tajnu da se uspjeh krije u dobroj organizaciji vremena. Ako ti je nešto dovoljno bitno, pronaći ćeš vrijeme. Ako ne, pronaći ćeš izgovor.
„Knjige puno čitam i rado kupujem, to mi je ljubav od djetinjstva. Oduvijek sam željela postati književnica, a taj mi se san već ostvario, hvala Bogu. Posljednje što sam čitala je djelo ‘Moćnija strana’ autora CodyMcFadyena.“, ističe sarajevska publicistkinja i novinarka Emsa Karahmet.
„Uvijek sam volio knjige, od malena s njima provodim vrijeme. Svakodnevno provodim vrijeme čitajući. Pošto sam zaljubljenik u matematiku, danas me zanimaju pretežno knjige vezano za struku.“, izjavio je Sead Pašalić, profesor matematike u gimnaziji.
Internet portali
Apsolutna većina ispitanika je izjavila da uopće ne prati dnevnu niti revijalnu štampu, već da potrebne informacije pronalazi na internet portalima. Razlozi su često ekonomske prirode, besplatna dostupnost informacija na internetu, a potom određeno nepovjerenje prema bh. štampi.
„Rijetko, skoro nikako, ne čitam štampu. S jedne strane, uzrok su finansije jer je trošak izdvajati svaki dan novac za kupovinu novina, a s druge strane veći dio tih informacija pročitam čak dan ranije na portalima.“, izjavio je Omer Pajalić, profesor bosanskog jezika.
Dobijeni podaci ukazuju na važnost interneta kao medija budućnosti te na dominantnu ulogu koju ovaj medij ima kao ponajvažnije sredstvo informisanja, posebno za mlade. Nažalost, ljudi sve manje vremena provode uz knjigu, a sve više vremena su u virtuelnom svijetu, zaokupljeni mobitelima, tabletima i računarima. Naše oči hitro prelaze preko objava na Facebooku na otvorene prozore s chatom, od nepročitanih mailova pa do raznih slika i GIF-ova. Istraživanja su pokazala da je prosječno vrijeme koje se provede na nekom članku na internetu svega 15 sekundi, te da se značajno smanjio obim pažnje čitalaca. Čitanje knjiga podiže nivoe analitičkog razmišljanja, proširuje vokabular, povećava kreativnost i empatiju prema drugim ljudima, i općenito poboljšava kvalitetu života.
S druge strane, čitanje knjiga osigurava značajne koristi za zdravlje, memoriju i mentalne sposobnosti u svim životnim dobima, a koje se ne dobijaju boravkom na internetu. Čitači su i bolji javni govornici, mislioci i prema nekim istraživanjima, općenito srećniji ljudi.
Stoga, odlučimo da ćemo pronaći vremena i provesti barem neko vrijeme čitajući neko ugodno štivo. Učinimo to radi sebe, a naše zdravlje, duša i um će nam biti zahvalni.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI