Splavarenje na Uni prema riječima stanovnika postoji koliko postoji i Una. Da bi se u Krajini muškarci dokazali kao zreli, morali su napraviti svoj splav. Dok su ga jedni pravili sa 17 godina, drugi su to radili puno kasnije, kazao je vozač splava na Japodskim otocima u Bihaću Husein Amidžić.
Šesdesetpetogodišnji Bišćanin Husein Amidžić je izrazito vedre naravi i dobrog raspoloženja po iskrcavanju ko zna koje ture životu srdačno poželio dobrodošlicu novoj grupi turista koja je na Japodske otoke, otok pun ljubavi (op. a. otok u obliku srca), stigla iz Hercegovine.
U kratkoj pauzu dok su turisti se ukrcali Amidžić nam je ispričao od kada je on na splavu.
“Od kad znam za sebe”, kaže vedri Bišćanin te dodaje:
“U Bihaću čim se rodimo stave nas na splav. Sa šest ili sedam godina već sam bio na splavu, a sa 17 godina sam pravio svoj prvi splav. Šta ja znam, to je neka tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno i tako su se nekako kalili muškarci na Uni. Uz to, ko nije skakao s vrbe ili s mosta u hladnu Unu, nije bio muškarčina”, kroz smijeh govori Amidžić.
Japodski otoci smješteni daleko od centra Bihaća u netaknutoj prirodi svake godine posjeti više hiljada turista. Na svom splavu Amidžić je za 12 godina prevezao veliki broj njih jer je uz rafting, noćenje, usluge restorana i odmaranje u prirodi i vožnja splavom “must do” na otoku u obliku srca.
“Meni je ovo najljepši posao na svijetu i nikada to ne može dosaditi. Dnevno uradim po desetak vožnji, upoznam više od stotinu ljudi, stotinu priča, stotinu osmijeha, zahvala… Ja doduše sve njih zaboravim, ali oni mene pamte”, dodaje naš sagovornik.
Dok su Japodske otoke prošle godine posjećivali uglavnom strani turisti, ove godine na Japodima su bh. građani i to oni koji prevale dug put kako bi uživali u čarima hladne Une.
“Prije dvije godine smo imali turistički bum tako da su svi građani u Bihaću prepoznali Unu i uložili u infrastrukturu. Prošla godina je bila odlična. Ove godine imali smo rezervacije za maj i juni, ali sve je otkazano. Možda je ružno reći, ali pandemija je dobrodošla na neki drugi način. Prije smo imali dijasporu, ali sada su nam se pojavili i domaći turisti”, pojašnjava Amidžić te dodaje:
“Ranije smo imali turiste samo iz Tuzlanskog kantona, što se tiče naših domaćih posjetilaca i nismo imali iz Sarajeva, Srednje Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući koronavirusu sada imamo i Sarajlije, Travničane, Hercegovce, Tuzlake, Zeničane..”
U svemu lošem Amidžić vidi i nešto dobro, tako da je ipak sretan što u ovom vremenu pandemije, kako je kazao na kraju, građani otkrivaju nešto novo, domaće ljepote.
Na Uni će biti još dugo…
“Snage imam, volje imam i dok sam živ bit ću na lađi i raditi ovo što radim”, zaključio je Amidžić te se ukrcao na lađu i novoj grupi turista pokazao srcoliki otok.
KOMENTARI