Pandemija virusa korona pokorila je čitav svijet, a na prvoj crti odbrane od ove pošasti su “bijeli mantili” i među njima je liječnica Nada Elijaš, epidemiologinja i načelnica Higijensko-epidemiološke službe Doma zdravlja u Sanskom Mostu, koja je važna karika u ovoj teškoj bici kojoj se još ne nazire kraj.
“U svome radnom vijeku nisam se susrela sa sličnom situacijom kao što je ova prouzrokovana pandemije virusa korona. Ono što karakteriše ovaj virus je njegova izuzetna ekspanzija, visoka prenosivost i sposobnost da se u vrlo kratkom roku zarazi ogroman broj ljudi. Ovo je poseban izazov za nas zdravstvene radnike i treba mu odgovoriti na pravi način kako bismo očuvali zdravlje naših građana”, kaže Elijaševa.
U prvim borbenim redovima protiv virusa korona, za ovu liječnicu posljednjih sedmica ne postoji radno vrijeme, a njene kolege, ostali medicinski radnici, dive se njenoj hrabrosti i kažu kako ona lično posjećuje rizične pacijente u samoizolaciji, nadgleda i prati njihovo zdravstveno stanje.
U redovnim okolnostima, Elijaševa radi i kao ljekar porodične medicine i rukovodi jednim od medicinskih timova u sanskom Domu zdravlja. Ipak, kaže kako joj je epidemiologija primarna oblast kojoj je posvetila profesionalnu karijeru.
Ona je omiljena među svojim kolegama medicinarima, ali i pacijentima i za nju jednostavno svi imaju samo riječi hvale i uvažavanja, posebno danas, kada se na muci poznaju junaci.
Gledajući našu Nadu kao čovjeka (ženu), kao našu sugrađanku i susjedu, konačno kao istinskog komandanta u obrani grada i naših građana, jer su liječnici epidemiolozi i najvažniji, Nada je prije svega pobijedila kao čovjek.
Nada je zapravo, prvo kao čovjek uvijek bila spremna odazvati se svojim sugrađanima. Nikada njezin odgovor nije bio (parafraziram): vidjećemo, strpite se, sutra ćemo… Njezin odgovor je uvijek bio: „stižem“, „krećem prema vama“, „eto me odmah“ i sl.
To je ono što je razlikovalo naše lokalne zdravstvene radnike od gradova i ustanova u kojima se uopće nisu htjeli javljati bolesnicima, a nekamoli ih posjećivati.
Pozive za pomoć svojih sugrađana naša je Nada prihvatala s radošću i nikada je nisu zvali po drugi put. Upravo je ta riječ pažnje, riječ solidarnosti i čovječnosti najbolji lijek u preveniranju straha i panike u ovakvim okolnostima.
S toplinom brige za svoga susjeda, naša je Nada dokazala da ima nade za čovječanstvo. Koliko dobronamjernosti i osjećanja jedni za druge budemo imali toliko će biti i istinskog života na ovoj našoj jedinoj nam zemlji.
KOMENTARI