To što imaš madež iznad lijeve obrve ili brazgotinu na bradi dosada je bila simpatična fora o kojoj te svatko prije ili kasnije priupitao. Danas to postaje sigurnosni podatak po kojem će te pamtiti ponajprije Veliki Brat birokracije, a tek onda ostala familija.
Facebook, Google, granična policija, ministarstva unutrašnjih poslova… okupili su se oko jedinstvene ideje da ti izmjere udaljenost vrha nosa od donjeg desnog kuta čeljusti, raspored vena, boje šarenice i još par sličnih podataka uključujući i dobre stare otiske prstiju. Biometrija ulazi u naše živote na velika vrata i koliko god da će olakšati gomilu stvari, tjera strah u kosti. Jer, baze podataka na kojima će biti pospremljene koordinate svih tvojih prepoznatljivih madeža, krivulja i inih jedinstvenih fizičkih karakteristika, praktički će biti jedini dokaz identiteta. Možemo samo slutiti kakve bi posljedice mogla imati njihova krađa.
Biometrijska identifikacija postaje standard u izradi putovnica koje od prije godinu i kusur dana osim papira imaju čipove na kojima je pohranjena digitalna fotografija načinjena po biometrijskim standardima te preslik otisaka prstiju. Stvari su lakše. Recimo, ako te nađu nakon tri mjeseca nasukanog i poluraspadnutnom stanju na nekom tropskom otoku, lako će ti utvrditi identitet mjerenjem čeljusnih kostiju i još par strateških detalja. Ili u zrakoplovnim lukama koje su opremljene skenerima, na graničnim kontrolama više neće sjediti čiko u uniformi te malo gledati tvoju zbunjenu facu, a malo sliku u putovnici komentirajući kako si se ful proljepšao. Ne, jednostavno ćeš prošetati kroz kontrolnu točku bez zaustavljanja.
Kako biometriju koriste Facebook i Google
Facebook se pak dosjetio nešto manje ozbiljnim upotrebama biometrijske tehnologije. Aplikacija za prepoznavanje lica može u gomili frendovskih fotografija pronaći osobu koju tražite, bez obzira na to pod kojim je kutom snimljena. Naravno, ne sa stopostotnom sigurnošću, ali zapanjujuće precizno. Google, između ostalog, upošljava biometriju za analizu učinkovitosti oglasa na web stranici mjereći kod ispitanika kretanje očiju, moždane funkcije i ine mjerljive znakove pažnje i čitanja. Dobivena statistika im služi za vaganje efektnosti marketinške kampanje prije nego je uopće i započela. No, Google nije bio prvi. Yahoo! se služi predmarketinškim biometrijskim tehnikama već solidno vrijeme.
No problem s biometrijom je isti onaj koji je zadesio sve druge domene ljudskog života koje su doživjele digitalizaciju. Umjetnost, entertainment – jednom u digitalnoj domeni postale su opće vlasništvo. Zamišljajući posljedice provale u bazu biometrijskih podataka i krađe identiteta na masovnoj skali, dobivamo otprilike konture užasa zbog kojeg su toliko glasni svi pobornici zaštite privatnih podataka. Veza između plusa i minusa biometrije je izravna – koliko će olakšati identifikaciju i učiniti je nepogrešivom (jer, ako smo po nečemu jedinstveni onda je to prije svega zbroj naših ključnih tjelesnih karakteristika) toliko će olakšati i zloupotrebu.
Problem se može proširiti i na pitanje otkuda nekome pravo da zna sve nijanse moje šarenice. Otisak prstiju je civilizacijski prihvaćen, no biometrijsko mjerenje u konačnici može značiti i mjerenje duljine spolnog organa do u nanometar. Nijedna kita nije ista. Je li je to zadiranje u intimu i gdje je ta tanka linija između nužnosti opće sigurnosti i prava na privatnost. Karikiramo, jer kako Facebook i Google, tako i sigurnosne službe diljem svijeta imaju za sada dovoljno jedinstvenih podataka o osobi koje mogu skupiti s lica, no ne vidimo kraj proširivanju tog jedinstvenog skupa fiksnih podataka koje razlikuju jedinku od svih ostalih. U slučajevima teških nesreća biti će nužno znati daleko više bioloških karakteristika ne bi li se nekoga identificiralo.
Biometrija je budućnost, koliko god bila ružna i neugodna za naše dvadesetostoljetno shvaćanje individualnosti i privatnosti. Lako za Facebook gdje se sve svodi na blesavu znatiželju je li nam frend završio na nekoj desetoj slici nekog jedanaestog frenda, a bez da ga je itko tagirao. Tu će pravne službe uredno obaviti svoj posao. No, kada je u pitanju državna sigurnost i moćan marketinški interes, i nije predaleko vrijeme kada ćemo biti postati vlastiti digitalni 3D modeli sa savršeno izmjerenom i pohranjenom fizionomijom.