“Otišli smo ponajprije zato što smo željeli probati nešto novo i zato što nismo bili zadovoljni perspektivom koja se nama i našoj djeci pružala u Bosni i Hercegovini, govore nam naši čitatelji.
Financijski razlozi nisu bili primarni, pa čak ni sekundarni. Smetali su nam korupcija, klijentelizam, klanovske, stranačke, ideološke i sve druge podjele u društvu, ekonomsko propadanje zemlje, bili smo zabrinuti za svoje penzije, kao i zbog svega onoga što će dočekati našu djecu kad zakorače u samostalan život.
Osnovna razlikaje bezbrižan život bez stresa i šokova. Ovdje svako može urediti svoj mali svijet kako mu odgovara i stvoriti si egzistenciju neovisno o ideologiji, političkoj stranci, klanu, klasi, dohotku, porijeklu..
“Ipak, takvih stvari ima i ovdje.
“Radi novca nismo ni otišli”
Preživljavanje iz mjeseca u mjesec izmišljajući toplu vodu s novcima, pa konstantan stres na poslu, vrlo loš odnos poslodavca prema radniku, nepoštivanje, nikakav napredak. Bez poboljšanja na vidiku…
No, ako bi se odlučili na povratak, šta bi tome bio razlog?
Novac nas sigurno neće motivirati da se vratimo, jer radi novca nismo ni otišli. Nikad ne reci nikad, ali teško nam je trenutačno zamisliti situaciju u kojoj bismo se trajno vratilli.
Volim svoju zemlju i mislim da je najljepša na svijetu, ono što boli je što BiH ima toliko potencijala, ali se ne koriste i ne gleda se zadovoljstvo ljudi, već pojedinca.
Dakako, nije sve crno, ima i hvalevrijednih odluka, projekata i zamisli, ali kada na jednu dobru stvar dođe njih više loših, to nije dobar pokazatelj. No vjerujem da bi se postavljanjem mladih i stručnih ljudi na ključne pozicije, a koji nisu taoci politike, zasigurno stvorili preduvjeti da se u dijelu iseljeništva krene razmišljati o mogućem ulaganju budućnosti sebe i svoje djece u matičnoj zemlji”, zaključuje.
Pišite nam u komentare Vaša iskustva i mišljenja.
KOMENTARI