Zašto Vlada USK zatvara centralne osnovne škole samo u Sanskom Mostu i Ključu?

Ovih dana je glavna tema u Unsko-sanskom kantonu odluka Vlade USK da zatvori čak 39 osnovnih škola i to uglavnom područnih, zbog čega bi bez posla trebalo da ostane čak 229 učitelja i nastavnika. O pomoćnom osoblju niko ništa ne govori, pa tako nema podataka ni koliko će ovih ljudi ostati bez posla.

U svim vijestima objavljenim nakon obznanjivanja ove ogluke Vlade USK govori se o tome da se uglavnom zatvaraju tzv. „područne škole“. I ta vijest „pije vode“ u šest od osam općina i gradova USK, izuzev u dvije općine, a to su Sanski Most i Ključ. Jedino u tim dvjema općinama USK je, osim područnih, predviđeno zatvaranje i tzv. „centralnih“ škola.

Nesporna je činjenica da se svakodnevno broj djece, a samim time i učenika u USK smanjuje, da je u odjeljenima sve manje đaka, da mnoga odjeljenja imaju manje učenika od broja predviđenog pedagoškim standardima i u tom pogledu uopće nije sporno da mora doći do racionalizacije sredstava i resursa, da se mora ići na spajanje pojedinih odjeljenja, pa i škola. Ali, logično bi bilo da se te aktivnosti provode na području cijelog kantona, a ne da se vrši očita diskriminacija škola i prosvjetnih radnika isključivo u Sanskom Mostu i Ključu.

Zar je moguće da od 74 centralne škole na području USK mora biti ugašeno samo njih sedam i to četiri u Sanskom Mostu („Vrhpolje“, „Prva sanska“, „Fajtovci“ i „Mahala“), dvije u Ključu („Sanica“ i „Velagići“) i jedna u Bužimu („Konjodor“)? Nije valjda da samo ove škole krše uspostavljene pedagoške standarde u pogledu minimalnog broja učenika?

Da vidimo šta kažu brojke, kada su u pitanju isključivo tzv. „centralne“ osnovne škole na području USK:

Interesantno je da osnovnu školu „Mahala“ u Sanskom Mostu pohađa 171 učenik u 9 odjeljenja i ona će morati biti spojena sa osnovnom školom „Hasan Kikić“ u Sanskom Mostu, dok, recimo, osnovna škola „Gata Ilidža Vrsta“ u Bihaću ostaje sa 7 odjeljenja i 144 učenika, bez da se spaja sa nekom drugom školom.

Ili, recimo, osnovna škola „Prva sanska škola“ u Sanskom Mostu ima 206 učenika u 9 odjeljenja i spaja se sa osnovnom školom „5. Oktobar“, dok osnovna škola „Brekovica“ u istoimenoj bihaćkoj mjesnoj zajednici ostaje, iako ima 144 učenika, raspoređenih u 8 odjeljenja ili osnovna škola Katolički školski centar „Ivan Pavao II“ ostaje, iako ima 191 učenika raspoređenih u 9 odjeljenja.

Osnovna škola „Vrhpolje“ u istoimenoj mjesnoj zajednici u Sanskom Mostu, iz koje dolazi ministar privrede u Vladi Unsko-sanskog kantona Nijaz Kadirić (Nezavisni blok), koja ima 129 učenika, raspoređenih u 8 odjeljenja, se spaja sa osnovnom školom „Hasan Kikić“ u Sanskom Mostu, koja je od nje udaljena čak 12 kilometara, dok istovremeno ostaje osnovna škola „Kulen Vakuf Orašac“ sa samo 32 učenika raspoređenih u 3 odjeljenja, bez da se spaja sa nekom drugom školom.

Porazna je činjenica da se od sedam sanskih osnovnih škola čak njih četiri, što je više od pola, gasi i pripaja drugim školama, a da savjetnik kantonalnom premijeru za oblast obrazovanja Almin Hopovac (SDP), koji je i sam prosvjetni radnik (profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja), o ovome šuti i svjesno učestvuje u svemu ovome, a da čak 44 (ili 48) njegovih kolega ostaje bez posla i biva raspoređeno na biro rada.

O svemu ovome „gospoda na položaju“ Kadirić i Hopovac ni da progovore, dignu svoj glas, objasne ljudima koji ostaju bez posla postavljene kriterije i zašto se baš njihove škole zatvaraju, iako imaju i bolje uslove za rad (skoro sve škole u općini Sanski Most su obnovljene nakon majskih poplava 2014. godine), iako imaju i više učenika i veći broj odjeljenja od nekih drugih škola koje nastavljaju sa radom i čiji status ostaje nepromijenjen.Nažalost, kako stvari stoje, ovdje je u pitanju nešto što se u narodu obično svodi pod slogan „više od igre“, odnosno, u konkretnom slučaju, „više od obrazovanja“.