Analitičari i komentatori su nevoljko objavili da je ruska invazija na Ukrajinu blokirana i da je rat u zastoju. Vjerojatnija istina je da Ukrajinci pobjeđuju, za The Atlantic piše Eliot Cohen, profesor na američkom Sveučilištu Johns Hopkins i stručnjak za međunarodne odnose.
Ovaj rat bit će vrijedan proučavanja u budućnosti
Zašto onda zapadni analitičari to ne mogu priznati? Većina profesionalnih analitičara ruske vojske prvo je predvidjela brzu i odlučnu rusku pobjedu, zatim su tvrdili da će Rusi zastati, učiti iz svojih pogrešaka i pregrupirati se, a potom zaključili da bi Rusima zapravo išlo puno bolje da su slijedili svoju doktrinu.
Sada su skloni promrmljati da se sve može promijeniti, da rat nije gotov i da brojke i dalje idu u prilog Rusiji. Njihov analitički neuspjeh bit će samo jedan od elemenata ovog rata vrijedan proučavanja u budućnosti.
Istodobno postoji malo analitičara s uvidom u ukrajinsku vojsku, što je prilično ezoterična specijalnost, pa je stoga Zapad bio sklon ignorirati napredak koji je Ukrajina postigla od 2014. godine zahvaljujući teško stečenom iskustvu i opsežnoj obuci koju su pružile Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Kanada.
Zašto je ukrajinska vojska tako uspješna?
Ukrajinska vojska pokazala se ne samo motiviranom i dobro vođenom nego i taktički vještom, integrirajući lako pješaštvo s protutenkovskim oružjem, bespilotnim letjelicama i topničkom vatrom kako bi više puta porazila mnogo snažnije ruske vojne formacije. Ukrajinci ne brane samo svoje ključne točke u urbanim sredinama već i manevriraju izvan njih i između njih, slijedeći Clausewitzevu izreku da je najbolja obrana zapravo štit koji čine dobro usmjereni udarci.
Nespremnost da se prizna što se događa na terenu u Ukrajini možda djelomično proizlazi iz zaštitničkog stava koji znanstvenici osjećaju prema svom predmetu (čak i ako im se gadi iz moralnih razloga), ali više iz sklonosti naglašavanju tehnologije (Rusi imaju neka dobra oružja), brojeva (kojima dominiraju, iako samo do određene točke) i doktrine. Ruska vojska ostaje na neki način vrlo celebralna, a intelektualci se olako dive elegantnom taktičkom i operativnom razmišljanju bez utjecaja na praksu. Ali rat je nasilno skrenuo pozornost na ljudsku dimenziju.
Ukrajinci rade svoj dio posla. Sada je vrijeme da ih naoružamo dodatno i s potrebnom hitnošću, kao što u nekim slučajevima već radimo. Moramo ugušiti rusko gospodarstvo, povećavajući pritisak na rusku elitu koja u velikoj mjeri ne prihvaća bizarnu ideologiju Vladimira Putina i paranoidni velikoruski nacionalizam.
Moramo mobilizirati službene i neslužbene agencije da prodru u informacijsku čahuru u kojoj Putinova vlada pokušava izolirati ruski narod od vijesti da će tisuće njihovih mladića doći kući osakaćeni ili u lijesovima ili se uopće neće vratiti iz glupog i loše vođenog agresivnog rata protiv nacije koja će ih sada zauvijek mrziti.
Trebali bismo početi organizirati suđenja za ratne zločine i početi imenovati optužene, kao što smo trebali učiniti tijekom Drugog svjetskog rata. Iznad svega, moramo najaviti da će postojati Marshallov plan za obnovu ukrajinskog gospodarstva jer ništa neće ojačati njihovo samopouzdanje kao saznanje da vjerujemo u njihovu pobjedu i da namjeravamo pomoći u stvaranju budućnosti vrijedne za ljude koji su spremni tako se odlučno boriti za svoju slobodu.
Što se tiče završnice, ona bi trebala biti vođena shvaćanjem da je Putin doista vrlo loš čovjek, ali ne i sramežljiv. Kad bude htio izaći iz svega, obavijestit će nas. Do tada, način da se rat okonča uz minimum ljudske patnje je gomilanje pritiska.
KOMENTARI