Želite prestati vikati na svoju djecu? Probajte ova tri koraka

Većina roditelja shvati da, bez obzira koliko duboko njihova uvjerenja polaze, ili koliko moćna je njihova ljubav prema djeci –  neuredna stvarnost, iscrpljenost od posla, posla kod kuće, oko djece, temper tantrumi, vikanja, galame i pomicanje granica; sve to dovodi do povremene eksplozije i najstrpljivijeg roditelja.

A, nakon gubljenja živaca i vikanja, osjećate se grozno, možda čak i posramljeno i sami sebe se zaklinjete da više nikada nećete vikati. Međutim, nekako i ta obećanja samome sebi ubrzo padnu u vodu.

Znajte da niste sami. U stvari, istraživanja pokazuju da je gotovo 100 posto roditelja bilo u istoj situaciji. Ako želite prestati vikati na svoju djecu, moguće je. Kada osjetite potrebu vikati, počnite razmišljati o onome što mislite, osjećate i činite.

1. Razmislite

Ljutito pričanje samim sa sobom često rezultira prilagodbom na situaciju. Drugim riječima, kada situacija pokrene bijes, misli obično prolaze našom glavom prije nego što povisimo ton. Te misli mogli bismo nazvati prvim automatskim ljutitim mislima, a ovo su najčešći primjeri tih misli:

1. “Ponovno cmizdriš? Ne mogu se nositi s tim!”
2. “Kako se usuđuješ baciti hranu? Trebao bi se se ponašati bolje od ovoga!”
3. “Ne dopuštaš mi da spavam ni 3 minute! Tražiš previše pažnje!”
4. “Ovo je apsolutna najgora moguća stvar koja se može dogoditi! Zašto mi se to događa?”
5. “Toliko sam ljuta da bih mogla vrištati!”
6. “To je sve tvoja krivica!”
7.  “Pokazat ću vam posljedice ovog ponašanja! Morate slušati i činiti kako vam je rečno, ja sam roditelj ovdje!”

Lako je prepoznati automatske ljutite misli, jer kada je vaš živčani sustav miran, rijetko ćete imati ovakve misli, a kamoli izreći ih na glas. Ako ih izgovorite ili ih vičete dok ste juti, obično završavate sa žaljenjem što ste ih rekli ili ispričavanjem onome na koga vičete da niste tako mislili.Pokušajte ovo: Kada osjetite da biste mogli vikati, promatrajte svoje automastke ljutite misli. Pravite se kao da su te misli vlakovi koji prolaze po vašoj glavi. Dopustite im da prođu. Kad naučite kontrolirati ljutite misli, one će proći i vi ćete ih imati prilike transformirati u svjesne misli.

Isto tako, ove misli možete zapisati ili ih snimiti pomoću mobitela. Čitajući ili preslušavajući svoje ljutite misli može biti veliko iskustvo učenja.

2. Osjetite svoje osjećaje

Većina ljudi nije konkretno naučila kako osjetiti svoje osjećaje. Često sa najboljim namjerama, bili smo naučeni da se smirimo, opustimo ili nekako odvratimo sami sebi pažnju kad smo ljuti. Ove tehnike mogu dovesti do ‘uklanjanja’ važnih osjećaja koje treba obraditi. Umjesto otupljivanja gnjeva, pokušajte osjetiti ljute osjećaje. Time ćete ih najvejrojatnije najlakše obuzdati. Istraživači u Finskoj napravili su zanimljivo istraživanje kojim su tražili od ljudi da iskažu gdje osjećaju emocije u svom tijelu. Otkrili su da bijes najčešće leži u gornjem dijelu tijela. Razmislite gdje bijes najčešće leži u vama?

Pokušajte ovo: Kada osjećate da ćete početi vikati, primijetite gdje se u vašem tijelu osjećate ljutito. Primjerice: ‘Sada se osjećam ljuto u prsima’, ili ‘Osjećam stegnutost u trbuhu’.

3. Učinite ništa

Ako vježbate prva dva koraka iznad (bilo kojim redoslijedom), doći ćete do trećeg: “činiti”, odnosno osjećat ćete da imate izbora u načinu na koji reagirate. Kada vježbate biti svjesni svojih misli i osjećaja usred gnjeva, priznajete i potvrđujete svoju ljutnju bez da s njom radite išta. Bez ikakvog djelovanja.

Pokušajte ovo: Sljedeći put kada vas razljuti vaše dijete, partner, prijatelj, okolnosti ili nešto drugo, promatrajte svoje automatske ljutite misli i pustite ih neka prođu, primjetite i potvrdite sami sebi svoju ljutnju i kako se osjećate, a zatim ne radite ništa!Postoji moć u nereagiranju. Iskoristite ju.

izvor klokanica