Fotografkinja Ayesha Malik odrasla je u tipičnom američkom predgrađu – kuće tipične za takva mjesta, tereni za američki fudbal, božićna drvca u decembru. Ono što je neobično jeste da je njen rodni grad miljama daleko o bilo kojeg američkog grad i predgrađa – njen rodni grad je Dhahran na istočnoj obali Saudijske Arabije.
Dhahran je grad izgrađen za američku dijasporu i porodice zaposlenih u kompaniji Aramco, najvećoj naftnoj kompaniji na svijetu. Aramco je sada u vlasništvu Saudijske Arabije, a osnovan je 1933. godine kao američko-saudijska kompanija.
Palme, travnjaci i kalifornijski ambijent uvezeni su nakon procvata industrije crnoga zlata.
„Kao djevojčica nisam razlikovala američko od saudijskog“, kaže Malik za Time, dodavši da je u njenom svijetu uvijek bilo mjesta i za američki fudbal i za abaju (plašt, ogrtač kakav nose žene u islamskim državama).
“Dhahran je veoma specifičan jer je u Saudijskoj Arabiji, a kao da nije. Žene u Dhahranu imaju više slobode nego van njega, ali i tu postoje ograničenja”, objasnila je fotografkinja.
Malik u svome gradu može voziti bicikl, fotografirati, ali van njega ne može uživati jednaku slobodu bez pratnje muškoga rođaka.
Sa svojim pakistanskim porijeklom, američkim i saudijskim pasošem, Malik, reklo bi se, ima idealan položaj za dokumentiranje identiteta u Saudijskoj Arabiji, što i jeste njen osnovni fotografski cilj.
„Pokušavam umanjiti ograničenja koja su postavljena pred žene. Usredotočim se na pozitivno i razgovaram s mnogim ženama o tome kako one vide svoj položaj u društvu i učim da su ljudi sve više otvoreni za razgovor i fotografiranje.“
“Saudijska Arabija je složena zemlja, a promjene su spore”, naglasila je fotografkinja i dodala da ona vidi Saudijsku Arabiju kao zemlju koja seponosi svojom tradicijom, ali u isto vrijeme prepoznaje važnost moderniziranja i budućnosti u savremenom svijetu.
KOMENTARI