Ljudi imaju nerealna očekivanja od prijatelja koji su se preselili i žive u dijaspori. Misle da je njima od jednom sve u životu postalo lako. A živjeti daleko od porodice, prijatelja i svega onoga što vam je poznato je sve samo nije lako.
Naravno da se ljudima sviđa mogućnost da pošteno žive od svog rada, da žive tamo gde su cijenjeni i gdje im se pružaju mogućnosti. Nije loše živjeti tamo gdje neke stvari funkcionišu, zato što se neki red zna i neki zakoni poštuju bespogovorno. Ali sve to nije, niti će biti kompenzacija za naš neponovljiv mentalitet.
Nije nas lako voljeti, ali tek kad odemo u inostranstvo shvatimo da nam nedostaje onaj “karakteristično naš” odnos prema životu. To da ne želimo da živimo da bismo radili već obrnuto. Da nema tog posla i te plate koji će nadomijestiti izlazak sa prijateljima. I da niko nema tako specifičan smisao za humor. Jer čemu sve ako se barem jednom dnevno siti ne ismijemo.
KOMENTARI