Mit o tome da je fudbal muški sport i dalje postoji na našim prostorima. Ipak, posljednjih godina sve češće i žene uzimaju učešće u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Na terenima 1. lige Federacije tako je protekle sedmice fudbalerima “pažnju ukrala” Aida Jusufović koja je dijelila pravdu na meču između Sim Baua i Radničkog, a da joj ostane u sjećanju, potrudili su se i domaćini koji su u maniru pravih džentlmena poklonili joj i cvijeće.
Ko je zapravo Aida Jusufović? Kartoni i zastavice pomoći kojih provodi red na terenu ovoj Sarajci su omiljeni rekviziti već nekoliko godina. Od 2017. sudi i pod značkom FIFA-e, pa tako u svom CV-u, između ostalog, ima i mečeve kvalifikacija za Evropsko prvenstvo za juniorke, kao i za kadete. Međunarodne utakmice sudi redovno. U fudbal je ušla slučajno, a osim po znanju, pažnju na terenu privlači i svojim izgledom zbog kojeg postaje i sve popularnija na društvenim mrežama.
Da fudbal nije najvažnija sporedna stvar samo u životima muškaraca potvrdile su i njene riječi u razgovoru za Reprezentacija.ba portal.
– U fudbal sam ušla sasvim slučajno. Priznajem, dok sam bila mlađa to me nije toliko ni zanimalo, niti sam ikada zamišljala da ću postići stvari koje u međuvremenu jesam, ali “krivac” je prijatelj koji je tada već bio iskusan sudac. I da, nisam bila ni neki talenat, dosta mi je otežavalo i to što nisam nikada igrala fudbal, međutim kao i u svemu, najvažnije je imati volju i raditi na sebi. Danas uživam u ovom poslu – priča nam Aida Jusufović.
Krenula je, kao i mnogi, od nule. Danas se može pohvaliti i kako je sudija sa FIFA značkom.
– Kantonalna liga je bila moj početak, a kako tu nema žena, sudila sam djeci i asistirala juniorima i seniorima. Poslije toga je uslijedilo suđenje utakmica Federalne lige za žene, pa tek oformljene Premijer lige. Tako su izgledali moji počeci… Mogu biti ponosna na to što od 2017. sudim i pod okriljem UEFA-e. Zahvaljujući tome, korak po korak, počela sam da sudim seniorkama u inostranstvu, tako da sam do sada sam bila i na većim takmičenjima u Evropi kao što su kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, Liga prvaka…
Njena postignuća i ocjene koje je dobijala na međunarodnoj sceni prepoznali su i u Savezu.
– Ono što je do jučer izgledalo kao nemoguće, tako je postalo moguće. Izborili smo se za neke stvari koje do sada nisu dolazile u obzir. U Savezu su mi predložili da počnem suditi i na utakmicama muškaraca. Prvo sam istrčala norme za 2. ligu Centar, dobijala dobre ocjene, a onda su me prebacili u rang više kao – prvu ženu. Naravno, položila sam i sve testove koje su tome prethodili. Nadam se da ću nastaviti ovako. Jedina želja koja mi je ostala je Premijer liga.
Za utakmice se, priča nam, uvijek sprema isto. Tremu nema već odavno. Zanimalo nas je i kakvi su fudbaleri prema sutkinjama, šarmiraju li je ponekad kako bi im progledala kroz prste?
– Haha, super su, nemam nikakvih problema. Mislim da i oni osjete da sam profesionalac. Doduše, ponekad nešto dobace, ali vide i oni da sa mnom nema šale.
Na predrasude i povike s tribina se navikla. Ko je po tom pitanju najgori – kolege, igrači ili navijači?
– Predrasuda će uvijek biti, nekada kod kolega, nekada kod igrača i naravno kod navijača. Ali, mislim da su ljudi shvatili s vremenom da i žene mogu sve isto kao muškarci, ako ne i bolje. Povici? Vjerujte, da više na terenu ništa ni ne čujem. Jednom mi je samo bilo simpatično kada sam asistirala, a neko je dobacio: ‘Vidi, ova zna šta je ofsajd’ (smijeh).
Sa muškim sudijama ima odličnu saradnju. Otkrila je i zbog čega danas na terenima nema više sutkinja.
– Ima žena, dođu, ali rijetko se zadržavaju u ovom jer je naročito naporno i slabo plaćeno u nižim ligama. Ipak, ukoliko neko ima želju da uđe u ovaj posao, moj primjer može poslužiti kako je iz ničega moguće napraviti nešto. Treba samo mnogo trenirati, dati sebe u ovo i učiti. Rijetki će uspjeti.
Nije mnogo razmišljala kada je na red došlo pitanje o uzoru u sudijskom svijetu, a ni kada su snovi u pitanju.
– Moj jedini uzor je Irfan Peljto koji mi je ujedno i veliki prijatelj. Prije svega, veliki je čovjek, pa ostalo. Svjetski, a naš! A moji snovi? Uh, dosta toga sam već i ostvarila, ali, evo, čekam još neke utakmice. Možda završnica velikog takmičenja i derbi u Sarajevu koji mi je draži – poručuje Aida na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
KOMENTARI