Pred nama je jedna od najkompleksnijih tema po pitanju vlasništva, kasnije oduzetih, zemljišnih posjeda na sanskom području. Naime, u zemljišnim knjigama se kao vlasnici zemlje pojavljuje ogranak Ibrahimpašić. Koliko se zna, danas u Bosni i Hercegovini prezime Ibrahimpašić nose tri sasvim različita ogranka. Oni nisu u nikakvom srodstvu, iako srednjobosanski i krajiški Ibrahimpašići imaju zajedničko ime praoca- Ibrahim-paša.
Travnički ogranak Ibrahimpašića vodi porijeklo od bosanskog valije iz XVIII stoljeća- hadži Mehmed-paše Kukavice. Oni su se dugo vremena zvali Kukavičići, što znači da su staro prezime zamijenili za novo. Taj ogranak Ibrahimpašića nije imao zemljišnih posjeda na sanskom području.
Rađenović i Kamberović su nas upoznali sa podjelom porodice Kulenović na više ogranaka, a jedan od njih bio je Ibrahimpašići. Ni ovaj ogranak se ne pojavljuje na sanskom području. U zemljišnim knjigama uočava se bihaćki ogranak „Ibrahimpašić zvani Alajbegović“, čije je izvorno mjesto porijekla Bjelaj kod Bosanskog Petrovca. Na istom mjestu uviđamo da je, s vremenom, iščezlo njihovo staro prezime i zaživjelo novo- Alajbegović.
Međutim, da se stvari zakompliciraju do kraja, pobrinuo se sanski ogranak „Biščević zvani Alajbegović“. Identično kao u slučaju pomenutog bihaćkog ogranka, uviđamo da je, s vremenom, iščezlo njihovo staro prezime i zaživjelo izvorno- Alajbegović.
U zemljišnim knjigama za sansko područje zabilježeni su ovi ogranci: Ibrahimpašići, Ibrahimpašići zvani Alajbegovići, Biščevići zvani Alajbegovići i Biščevići. Dakle, pored dva stara ogranka, Ibrahimpašića i Biščevića, pojavljuju se i dva ogranka- Alajbegovića.
Iako se u konkretnom slučaju radi o nesrodnim ograncima, na našoj de jure tabeli, Alajbegoviće ćemo voditi pod jednom porodicom, kako ne bi odstupili od početne tipizacije porodica po tabeli autora V. i E. Biščevića.
U svakom slučaju, ispoštovat ćemo pravilo de jure vlasnik, kasnije oduzetih, zemljišnih posjeda. Da bi mogli ispravno ustanoviti kojem od pomenutih ogranaka pripadaju vlasnici oduzete zemlje, najprije ćemo se upoznati sa historijatom porodice Ibrahimpašić, a kasnije i Alajbegović.
Ko je porodica Ibrahimpašić?
„Prema uvjerljivoj predaji, bihaćki Ibrahimpašići nazvani su po Ibrahim-paši, Deli-Muratovom sinu, koji je titulu paše dobio krajem 16. stoljeća za vojne podvige u Slavoniji i Lici. Ibrahim-pašin otac, Deli-Murat, prilikom osmanskog osvajanja Bjelaja (utvrđenog naselja sa citadelom koje je izgradio Bela IV, ugarski kralj) 1577. na dvoboj je izazvao protivnika i pogubio ga, ali je i sam podlegao ranama koje jetom prilikom zadobio.
U Bjelaju je sve do sredine 20. stoljeća postojalo turbe Deli-Murata, koje se nalazilo na oko 50 m od kule Ibrahimpašića u tom mjestu. Deli-Muratov sin, Ibrahim, koji je rođen u vrijeme kada mu je otac poginuo i koga je školovala Porta, izgradio je Ripač, podigao džamiju koja se zvala Ibrahim-pašina džamija, a posjede je dobio u Lici (oko Lapca), zatim u Bihaću, Ripču, Bjelaju i oko današnjeg Bosanskog Petrovca.
Ibrahim-paša jedno vrijeme bio je sandžak-beg Požeškog sandžaka sa sjedištem u Požegi, a sa posjedom u Đakovu. Nakon Karlovačkog mira 1699. porodica se iz Đakova preselila nasvoje imanje u Lapcu, a nakon Svištovskog mira 1791., kada je i Lapac izgubljen, preselili su se na svoje imanje u Ripču.“ (H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 367-372)
Kamberović je ispravno zaključio da je praotac bihaćkog ogranka Alajbegovića bio Ibrahim-paša, sin Deli Muratov, po kome se taj ogranak i prozvao Ibrahimpašići. Kako je po autentičnom predanju Deli Muratovo porijeklo bilo iz Anadolije, onda pouzdano znamo da on nije bio u srodstvu sa sanskim ogrankom Alalajbegovića. U pitanju su isključivo prezimenjaci.
U tom slučaju može se zaključiti da se jedan ogranak bihaćkih Ibrahimpašića prozvao Alajbegovići, iz prostog razloga što je neki njihov predak obavljao funkciju alajbega (tur. alajbeg= pukovnik).
„Porodica Ibrahimpašić početkom 20. stoljeća spadala je u red begovskih porodica kod koje nije bilo predstavnika sa izrazito velikim zemljišnim posjedima. Što se tiče begluka, nalazili su se najznačajnijim dijelom na prostoru Hrgara i Ripča- kotar Bihać…
Kmetska selišta nalazila su se, uglavnom, na prostoru kotareva Bosanski Petrovac (Štrbci, Begluci, Bjelaj, Drinić, Vedro Polje,Vođenica i Vranovina) i Bihać (Hrgar, Račić, Ripač Lohovo, Seocei Golubić) te, djelomično, na prostoru kotara Sanski Most (Brdari, Dževar, Skucani Vakuf i Suhača), gdje je kmetska selišta imao ogranak porodice Ibrahimpašić kasnije poznat kao Alajbegović.
Iz ovog pregleda može se zaključiti kako u porodici Ibrahimpašić početkom 20. stoljeća nije bilo predstavnika koji bi se isticali po veličini svojih zemljišnih posjeda.“ (H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 367-372)
Za razliku od ogranka „Bišćević zvani Alajbegović“, koji je imao matične zemljišne posjede na sanskom području, ogranak „Ibrahimpašić zvani Alajbegović“ je do posjeda došao isključivo ženidbenom linijom. Tako su u zemljišnim knjigama zabilježeni vlasnici, kasnije oduzetih, posjeda: Ibrahimpašić Hasan-beg (Smail-beg) i Muhamed-beg (Hasan-beg) iz Bihaća; Ibrahimpašić zvani Alajbegović Ali-beg (Mehmed-beg) iz Ripča kod Bihaća, Alajbegović (Mehmed) Alibeg i Alajbegović (Alibeg) Tosinbeg. (V. i E. Bišćević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 309-310, 466, 468, 531-532)
Sanski autori su oduzete zemljišne posjede proknjižili na sljedeći način:
– Ibrahimpašići: Lipnik (504,78 dunuma 5 K. S.) i Modra (38,21 dunum 2 slučaja 1948.); Ibrahimpašić Alajbegović- Skucani Vakuf (305,23 dunuma 5 K. S.) i Suhača (1.456,95 dunuma 18 K. S. i 1 slučaj 1948.). U konačnom zbiru porodici Ibrahimpašić je oduzeto 2.305,17 dunuma zemlje (28 K. S. i 3 slučaja 1948.). (V. i E. Biščević,”Građa za historiju općine Sanski Most”, str. 324)
– Alajbegovići: Brdari (18,84 dunuma i 2 slučaja 1948.), Kljevci (80,12 dunuma i 1 K. S.), Budimlića Japra 126,16 dunuma i 1 K. S.), Kljevci (100,74 dunuma i 2 K. S.) i Tomina 0,25 (dunuma i 1 slučaj 1948.). U konačnom zbiru porodici Alajbegović je oduzeto 407,33 dunuma zemlje (5 K. S. i 1 slučaj 1948.). (V. i E. Biščević,”Građa za historiju općine Sanski Most”, str. 317)
U podacima iz zemljišnih knjiga jasno se vidi da su vlasnici oduzetih posjeda (Hasan-beg (Smail-beg) i Muhamed-beg (Hasan-beg) Ibrahimpašić) zadržali staro prezime, dok su ostali vlasnici uz staro dodali i novo prezime (Ali-beg (Mehmed-beg) Ibrahimpašić zvani Alajbegović), da bi na koncu prihvatili isključivo novo prezime (Alibeg (Mehmed) i Tosinbeg (Alibeg) Alajbegović).
Poštujući pravilo de jure vlasnik, na konto porodice Ibrahimpašić knjiži se samo onaj iznos oduzete zemlje čiji su vlasnici zadržali staro prezime. To znači da sa prvobitnog stanja moramo umanjiti iznose oduzetih zemljišnih posjeda, svim onim vlasnicima koji su se prozvali Alajbegovići.
Na konto porodice Ibrahimpašić knjiže se iznosi oduzete zemlje u Lipniku (504,78 dunuma 5 K. S.) i Modri (38,21 dunum i 2 slučaja 1948.). Ukupna vrijednost oduzetih zemljišnih posjeda iznosi 542,99 (= 504,78 + 38,21) dunuma zemlje (5 K. S i 2 slučaja 1948.).
Međutim, u zemljišnim knjigama za sansko područje zabilježena je jedna miraz transakcija na relaciji Kulenovići- Ibrahimpašići. Naime, Paša Kulenović je iz prvog braka („I Beširević“) naslijedila oduzetu zemlju u Lipniku, vrijednosti od 570,94 dunuma (8 K. S. i 2 slučaja 1948.). (V. i E. Bišćević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 466). Ona je nakon smrti prvog muža stupila u drugi brak sa Hasan-begom Ibrahimpašićem.
Sanski autori u ovom slučaju nisu ispoštovali pravilo de jure vlasnik, jer su Pašinu oduzetu zemlju proknjižili na konto starog vlasnika- porodicu Beširević. U tom slučaju, isti iznos mora se preknjižiti sa njihovog konta na konto novog vlasnika- Ibrahimpašiće.
Zato je Pašin poklon pozitivno uticao na stanje konta porodice Ibrahimpašić. Vrijednost oduzete zemlje sada iznosi 1.113,93 (= 542,99 + 570,94) dunuma (13 (=5+8) K. S i 4 (=2+2) slučaja 1948.). Na autorskoj tabeli V. i E. Biščevića, Ibrahimpašići su zauzimali 24. poziciju, a nakon implementiranja pravila de jure vlasnik njihov plasman na aktuelnoj tabeli bitno je promijenjen- 42. pozicija.
Ostatak vrijednosti oduzete zemlje, po tabeli V. i E. Biščevića, potrebno je preknjižiti sa konta Ibrahimpašića na konto Alajbegovića: 1.762,18 (= 2.305,17 – 542,99) dunuma zemlje (23 (=28-5) K. S i 1 (=3-2) slučaj 1948).
Navedenu vrijednost je Alija Cerić Kapetanović donijela kao miraz Ali-begu Ibrahimpašiću Alajbegoviću u Suhači (1.456,95 dunuma, 18 K. S. i 1 slučaj 1948.) i Skucanom Vakufu (305,23 dunuma i 5 K. S.). (V. i E. Bišćević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 311, 532).
„Iz ovog ogranka je dr. Mehmed Alajbegović, sin Ali-bega Alajbegovića i Alije Cerić Kapetanović, ministar vanjskih poslova NDH 1944. godine. Bio je oženjen sa kćerkom zagrebačkog kuće vlasnika Ferkovića sa Pantovčaka. Strijeljan 1947. godine“. (H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 367-370).
Kako je po Kamberovićevim navodima Ali-beg imao četiri sina i dvije kćerke, pored pomenutog Mehmeda poznato je ime još jednog njegovog sina- Tosinbega. U zemljišnim knjigama za Brdare i Suhaču zabilježeni su vlasnici, kasnije oduzetih, posjeda bez starog prezimena Ibrahimpašić: „Alajbegović (Mehmed) Alibeg- Bihać“ i „Alajbegović Tosinbeg (Alibeg) – Bihać“. (V. i E. Bišćević,”Naseljena mjesta općine Sanski Most“, str. 310, 600).
Dakle, bihaćki ogranak „Ibrahimpašić zvani Alajbegović“ donio je na zajednički konto Alajbegovića iznos od 1.762,18 dunuma zemlje (23 K. S i 1 slučaj 1948). U konačnom zbiru, vrijednost oduzete zemlje Alajbegovićima iznosi 2.169,51 (= 1.762,18 + 407,33) dunuma (28 (=23+5) K. S. i 4 (=1+3) slučaja 1948.).
Alajbegovići su se na prvobitnoj tabeli V. i E. Biščevića nalazili na 66. poziciji, ali nakon transakcija, po pravilu de jure vlasnik, imali su veliki uspon. Na aktuelnoj tabeli oni zauzimaju 25. poziciju.
Tako su porodice Ibrahimpašić i Alajbegović iz Bihaća, zahvaljujući isključivo miraz transakcijama, postale 100% oštećenici po pitanju oduzete zemlje na sanskom području.
Naredni blog u utorak 20: ”Vlasnici sanske zemlje- Biščevići zv. Alajbegovići”…
KOMENTARI