Volim kada nekim slučajem neke osobe uđu u naš život. Nije da one nisu bile tu i prije, ali sada je sve drugačije. Prije smo bili osobe koje su se znale, vidjele nekoliko puta godišnje i bili smo poznanici. U ovom trenutku se pitam, da li je možda bilo bolje da je ostalo na tom poznanici. Jer sad je toliko jebeno teško, biti prijatelj osobi za koju si davno prestao osjećati ono što prijatelji osjećaju jedni prema drugima. Sada je vidiš kao potpuno drugu osobu.
Ona je sada ona osoba koju ti je život poklonio na jedan čudan način, koja je ušetala u tvoj život i zbog koje si shvatio da možeš pronaći sreću i nekoliko divnih osmijeha u nekim ljudima koji su se činili potpunim strancima. Sada su ti stranci osobe sa kojima voliš da provodiš vrijeme, uživaš u njihovom društvu i zahvalan si za svaki trenutak u kojem se nasmijete. Glasno. Jako. S ljubavlju. Jer baš u tim momentima shvatiš zašto je život lijep i kako je očaravajuće to što si živ i prisutan u tom trenutku.
Ali daj da se vratim malo unazad, nešto malo prije moje očaranosti sa njenim pospanim očima. Pisao sam ne tako davno o tebi, valjda je to bio početak ovog ludila, a ja mrzim ovakve vrste ludila. Smiješno je to kako si sretan zbog toga što voliš nekog, a nekoliko minuta kasnije si tužan jer još uvijek voliš tu osobu. Istina je doista da te ljubav može odvesti u velike krajnosti, a ti se i dalje poslije toga možeš osjećati lijepo.
Imamo toliko lijepih trenutaka provedenih zajedno. Svaki od tih trenutaka ima nekoliko osmijeha u sebi i zbog toga te volim. Zato što se osjećam lijepo i udobno dok si ti tu pored mene, zato što je toliko lijepo da možeš biti potpuno svoj pored osobe koja udaljena samo nekoliko koraka od tebe, ima osmijeh na licu zato što si ti svoj. Zato što si budala.
Sada kada završavam ovo, shvatam da će ovo ipak imati jedan lijep kraj. Svaki kraj u životu čovjeka ima nekoliko različitih kutija. U svakoj se nalazi po nešto. Zajedno te kutije čine kraj, ali svaka posebno čini nešto lijepo ili tužno. U jednoj od tih mogla bi se naći činjenica da sam jednom osjećao nešto lijepo prema osobi kao što si ti. A to je sasvim dovoljno, ako ovo ostane na ovim riječima.
Možda ne, možda neće ostati samo na ovom, ali da dođemo do toga trebaće mnogo hrabrosti i osiguranje da poslije neću izgubiti prijatelja u tebi prije svega. Jer ako se to desi, život bi i dalje bio lijep, ali na drugačiji način.
Možda nećeš pročitati ovo, ali ako nekim slučajem pročitaš – javi se i jedno hej će biti dovoljno. Uvijek je bilo. Od tebe, neke od najljepših poruka su počinjale sa hej i moram ti nešto reći. A sve ostalo, možemo pokušati shvatiti kasnije.
S ljubavlju…
KOMENTARI