„Avionom, avionom naša Munira leti, leti preko okeana, na nas gleda, na nas gleda s velikih visina, ostvareni snovi djevojačkih dana…
“ Vjerovatno se mnogi od vas rado sjećaju lako pamtljivih stihova hita nekad popularnog sanskog benda pod imenom „Ime.“ Često nam najdraže i najvrjednije uspomene budu događaji koji se dese iznenada i traju tek tren.
Ono od čega najmanje očekujemo, jednog dana postane najznačajnija uspomena koju imamo. Tako je i s putovanjima. Danas, kada za pedesetak eura možete obići Veneciju, za stotinu Istanbul, a za 200 se otisnuti na pravi put oko svijeta, ljudi se i dalje teško odlučuju da odvoje novac za luksuz zvani putovanje. Nije problem odvojiti vrijeme, nije teško pronaći povoljnu ponudu ili skinuti na svoj telefon mapu grada i proguglati lokacije najjeftinijih mjesta za ručak, kafu ili kupovinu suvenira za uspomenu na boravak u određenom mjestu. Šta je najteže? Najteže je skupiti hrabrosti i otisnuti se u nepoznato. Ljudi se često užasavaju promjena, samo iz straha da se neće snaći i da će, eto, pokazati nekome svoju slabost.
U bilo kojem boljem restoranu pristojan ručak ne košta ispod 15KM – upravo onoliko novca koliko vam je potrebno da uživate u talijanskoj tjestenini s mozzarelom i rajčicama odmah pored Rialta. Kafice, bez koje ne možemo, koštaju nas barem 2KM u osrednjim kafićima – upravo onoliko koliko i prava turska kafa na Bosforu
. Kupovina pet-šest majica upitnog kvaliteta izvuče više novca iz našeg novčanika nego jedna markirana majica kupljena u outletu ili prednovogodišnjoj rasprodaji. Kratkoročno bolje ne znači i dugoročno bolje. Ono što nam se nekad učini dobrom idejom, značajnom uštedom i korakom bliže ostvarenju nekog cilja, ponekad, zapravo prilično često, može iscrpiti svu našu energiju, uzeti nam dragocjeno vrijeme i prisiliti nas da se zadovoljimo manjim umjesto većim uspjehom.
Učahureni u svojoj avliji, u svijetu koji sami sebi kreiramo, zaboravimo učiti od boljih. Zanemarimo tuđe dobre ideje, jer nisu naše; poreknemo tuđi uspjeh, jer mu se mi nikad nećemo moći približiti. I nikad ne saznamo kako izgleda naše dvorište s druge strane oblaka…
KOMENTARI